Ivo Lola Ribar: razlika između inačica

▲Rođen je u [[Zagreb]]u, osnovnu školu pohađao je u [[Karlovac|Karlovcu]] i nastavio u Beogradu, a gimnaziju završio u [[Beograd]]u. Jedno vrijeme je živio i u [[Đakovo|Đakovu]], o čemu svjedoči spomen-ploča u Ulici Ante Starčevića. Studirao je [[Pravni fakultet Sveučilišta u Beogradu|Pravni fakultet u Beogradu]] i političku ekonomiju u [[Ženeva|Ženevi]]. Za vrijeme studija pristupio je komunističkoj omladini te [[1937]]. vodi omladinsku komisiju CK [[KPJ]], a od [[1937]]. je sekretar CK [[SKOJ]]-a i na toj dužnosti ostat će sve do svoje smrti. Kao član CK KPJ i Vrhovnog štaba sudjelovao je u organiziranju [[NOP|partizanskog pokreta]]. Bio je blizak suradnik [[Josip Broz Tito|Josipa Broza]], a u listopadu [[1943]]. određen je za šefa prve partizanske vojne misije u stožeru savezničkog zapovjedništva za [[Sredozemlje]], ali je poginuo netom prije polijetanja zrakoplova za [[Kairo]].

▲Kroz jugoslavensku nacionalnu povijest i jugoslavensku [[književnost]], kao i u stalnom kretanju i upoznavanju s različitim nacionalnim sredinama, on je u sebi razvio jednaku ljubav za sve narode bivše Jugoslavije. Kao odličan učenik, u višim je razredima gimnazije pokazao posebnu zainteresiranost za društvene nauke, za političku ekonomiju i [[politologija|politologiju]] čiji je praktični građanski oblik provjeravao u političkom životu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. U traganju za idejnom orijentacijom, Lolu ne zadovoljavaju nastavni planovi i programi tadašnje beogradske gimnazije. Sam proučava klasike idealističke i materijalističke filozofske škole:

▲Početkom školske 1934-35. godine, Lola je stigao u [[Pariz]] da studira [[političke znanosti]], ali poslije atentata na kralja [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra]] (po savjetu [[Svetozar Pribičević|Svetozara Pribičevića]]) napušta [[Francuska|Francusku]]. Odlazi u [[Ženeva|Ženevu]], gdje uči metodiku znanstvenog rada, studira političku ekonomiju, proučava marksističku literaturu do koje u zemlji nije mogao doći, a zatim se, iste jeseni, upisuje na Pravni fakultet u [[Beograd]]u.

▲Bilo je to vrijeme kada se na Beogradskom univerzitetu [[Savez komunista Jugoslavije|Komunistička partija]] i SKOJ javljaju kao važan čimbenik političkog života studenata, i kad političke akcije lijevo orijentirane mladeži u borbi za autonomiju univerziteta i za demokratska prava južnoslavenskih naroda nailaze na sve širi odjek i podršku i van granica Jugoslavije i upravo u takvoj sredini i takvom pokretu Lola je mogao do maksimuma izraziti svoju, izvanrednom memorijom i radom formiranu erudiciju, dar govora, organizacijske sposobnosti, politički takt tribuna, a istodobno se, u zajedničkoj borbi i zajedničkim progonima, potvrditi kao humanist. Već [[1935]]. primljen je u SKOJ i izabran za člana Akcionog odbora stručnih studentskih udruženja, a [[1936]]. primljen je u KPJ. U vrijeme kad su [[fašizam|fašističke]] države od verbalnih prijetnji svjetskom miru prešle na [[rat]]ne pohode ([[Etiopija]]) i otvorene oružane intervencije u [[Španjolski građanski rat|Španjolskoj]], Lola je bio gotovo redoviti predstavnik jugoslavenske omladine (SKOJ-a) na svim značajnijim svjetskim kongresima mladih (Ženeva, Bruxelles, Pariz) i svojim je načelima i ugledom znatno utjecao da već afirmiran pokret mladih u Jugoslaviji dobije i međunarodno priznanje, koje se ogledalo u činjenici što su jugoslavenski prijedlozi rezolucija usvajani kao zvanični dokumenti tih skupova. Kad je [[Josip Broz Tito|Tito]] [[1937]]. godine, postao generalni sekretar [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]], on Lolu postavlja na čelo Centralne izvršne komisije pri Centralnom komitetu KPJ (koja će prerasti u Centralni komitet SKOJ-a), i povjerava mu oživljavanje svojih ideja o omladinskom pokretu. Prema tim idejama, trebalo je SKOJ, poslije krize u koju je zapao 1936. godine, iz osnova reorganizirati i pretvoriti ga u glavnu pokretačku snagu naprednog, svejugoslavenskog pokreta mladih. Lola je postao jedan od najbližih [[Tito]]vih suradnika i sve njegove načelne stavove s uspjehom je provodio u revolucionarnu praksu. Najveća je njegova zasluga da je SKOJ od idejno-pacifističkog pokreta često vrlo nerealnih zahtjeva postao glavna antifašistička snaga mladih u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].

▲Osim toga Lola je bio i organizator omladinskih akcija i studentskih [[štrajk]]ova, pokretač i urednik omladinskih listova i novina ("Student", "Mladost"), suradnik partijskih organa ("Proleter"), pisac letaka, proglasa, tekstova — te i pored svog političkog angažmana odličan student. Godine [[1939]]. je diplomirao, a [[1940]]. upisao se na Filozofski fakultet Beogradskog univerziteta. Uoči [[Drugi svjetski rat|rata]], kurs Centralnog komiteta KPJ na pripreme za obranu zemlje provodi se među omladinom po Lolinim uputama u svim krajevima Jugoslavije, i posebna se pažnja posvećuje učvršćivanju suradnje i usklađivanju akcija napredno orijentirane studentske mladeži svih jugoslavenskih univerziteta. SKOJ, koji je poslije prvog svjetskog rata izložen stalnim udarcima često dolazio na periferiju političkih tokova (slučaj pogibije 7 sekretara SKOJ-a), sada je najvažniji čimbenik u okupljanju mladih političkih snaga u Kraljevini Jugoslaviji, i prvi put u svojoj povijesti broji više od 10.000 aktivnih članova.

▲Ni surovi režim u [[Bileća|bilećkom koncentracionom logoru]], u koji je interniran [[1940]], nije slomio Lolin revolucionarni duh; samo mu je ojačavao vjeru u opravdanost revolucionarnih ciljeva kojima je se posvetio. Sada već istaknuti omladinski i partijski vođa, poslije izlaska iz [[Bileća|Bileće]] Lola, prema Titovim uputama, organizira VI zemaljsku konferenciju SKOJ-a. Na toj je konferenciji ponovo izabran za sekretara Centralnog komiteta SKOJ-a, kao i za delegata na V zemaljskoj konferenciji KPJ], na kojoj će biti izabran i za člana Centralnog komiteta KPJ. Lolin izvještaj na V zemaljskoj konferenciji, kao i [[rezolucija]] VI zemaljske konferencije SKOJ-a kojoj je on idejni tvorac, bili su rezime cjelokupnog prijeđenog puta same organizacije i posljednji poziv članovima da se pripreme za predstojeće događaje.

▲Poslije fašističke okupacije Jugoslavije, Lola preuzima najodgovornije dužnosti u pripremama za ustanak. U [[svibanj|svibnju]] sudjeluje na Majskom savjetovanju KPJ-a u [[Zagreb]]u, rukovodi sastankom Centralnog komiteta SKOJ-a krajem [[lipanj|lipnja]] u [[Beograd]]u, a bio je i jedan od šestorice članova CK KPJ koji su nakon povijesne sjednice [[4. srpnja]] [[1941]]. u Beogradu narodima Jugoslavije uputili poziv na oružanu borbu i ustanak. U srpnju i kolovozu 1941., Lola neposredno rukovodi akcijama skojevaca u okupiranom Beogradu, a u rujnu iste godine prelazi na slobodnu teritoriju, u [[Užice]].

▲Iste godine [[26. rujna]] sudjeluje na vojnom savjetovanju u Stolicama, gdje je, uz ostalo, odlučeno da se u svim krajevima Jugoslavije formiraju štabovi (stožeri) partizanske borbe, a da se Glavni štab preimenuje u Vrhovni štab. Jedan od članova Vrhovnog štaba bio je i Lola. Zbog uspješnijeg organiziranja narodnooslobodilačkog pokreta putuje po svim krajevima okupirane Jugoslavije. Kao lični izaslanik Tita, na specijalnim misijama nekoliko puta odlazi i u okupirani [[Zagreb]], gdje sa [[Edvard Kardelj|Edvardom Kardeljom]] radi na organiziranju [[NOP]]-a u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Makedoniji.

▲I pored svih tih obaveza koje mu je nametalo članstvo u CK KPJi Vrhovnom štabu, Lola i sada najviše vremena posvećuje radu sa mladima. On je pokretač i glavni urednik "[[Omladinska borba|Omladinske borbe]]" i istodobno član uredničkog kolegija partizanskih novina "[[Borba|Borbe]]"; ovi listovi izlaze već 1941. godine u oslobođenom [[Užice|Užicu]]. Titovoj zamisli o stvaranju široke platforme na kojoj bi se u narodnooslobodilačkom pokretu okupili svi projugoslavenski i antifašistički raspoloženi mladi ljudi, Lola daje i organizacijski temelj. Od prvih narodnooslobodilačkih saveza omladine, koji su u različitim krajevima zemlje dobijali različite nazive, stvara se, krajem [[1942]]., na I zasjedanju [[AVNOJ]]-a u [[Bihać]]u, masovni jedinstveni [[Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije]] (USAOJ). Kroz USAOJ je stotine tisuća mladih pristupilo narodnooslobodilačkom pokretu, i time je Lolina zasluga u širenju narodnooslobodilačke borbe neprocjenjiva.

▲[[Orden narodnog heroja|Narodnim herojem]] proglašen je [[18. studenog]] [[1944]]. godine. Poslije pogibije sahranjen je na Glamočkom polju, a [[27. ožujka]] 1948. godine, njegovi posmrtni ostaci preneseni su u [[Grobnica narodnih heroja|Grobnicu narodnih heroja]] ispod Kalemegdanske tvrđave u Beogradu. U Glamočkom polju sagrađen mu je memorijalni muzej koji je danas u zapuštenom stanju.

▲Čitava Lolina obitelj sudjelovala je u narodnooslobodilačkoj borbi. Otac Ivan je bio predsjednik [[AVNOJ]]-a; mlađi brat Jurica poginuo je u listopadu 1943. kod Kolašina; majka Tonica ubijena je u srpnju 1944. godine u sremskom selu Kupinovu; sestra po majci Božena i djevojka Sloboda bile su zatvorene u logoru na Banjici u Beogradu.