Stranka prava: razlika između inačica

Devedesetih godina Stranka prava, ujedinjena u stalnu izbornu koaliciju s [[obzoraši|Neovisnom narodnom strankom]] (obzoraši, prema listu ''Obzor''; odvojili su se od Narodne stranke zbog njezina mađaronskog zaokreta), kreće korak dalje od isključive državnopravne politike. Na izborima [[1897.]] izabrana su svega dva zastupnika Čiste stranke prava – Frank i Mile Starčević, dok je koalicija domovinaša i obzoraša dobila 26 mjesta. Zaslugom [[Napredna omladina|Napredne omladine]], koalicija domovinaša i obzoraša konstituirala se je u siječnju [[1902.]] kao jedna stranka, nazvana '''[[Hrvatska opozicija]]'''. Želeći zbiti redove i jedinstveno nastupiti protiv bana Khuena i promađarskog režima, novoj stranci se priključuje i Čista stranka prava, zajedno s dalmatinskim i istarskim pravašima, u siječnju 1903., a nova stranka se je nazvala '''[[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatska stranka prava]]'''.<ref>Matković, Stjepan: "Političke borbe i prijepori: Čista stranka prava i panoramski pogled na 1903. godinu", Časopis za suvremenu povijest, 37 (2005.), str. 613</ref> Kao program uzet je već postojeći program iz 1894.<ref>Cipek, Tihomir – Matković Stjepan: Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842.–1914., Zagreb, 2006., str. 464</ref>

Narodni pokret je imao izuzetne posljedice: povezao je političke i nacionalne snage Hrvatske i Slavonije s onima u Dalmaciji, otvorio je vrata suradnji između Hrvata i Srba, bio je dio procesa koji je postavio na dnevni red južnoslavensko pitanje kao cjelinu, a potaknuo je i pojavu novih političkih skupina. Na temelju [[Riječka rezolucija|Riječke]] i [[Zadarska rezolucija|Zadarske]] rezolucije započinje tzv. politika novoga kursa, koja se temelji na suradnji Hrvata sa Srbima, koji su dotad podupirali mađarone, ali i zajedničkog oslanjanja na Ugarsku. Tako nastaje [[Hrvatsko-srpska koalicija]] ([[1905.]]) između hrvatskih i političkih stranaka u Hrvatskoj, a predvodi ju Hrvatska stranka prava. Za HSP je to potpun politički zaokret jer se Srbi sad priznaju kao politički narod u Hrvatskoj i govori se o zajedničkoj državi Južnih Slavena, a ne više o samostalnoj Hrvatskoj. Na temelju zbivanja u Banskoj Hrvatskoj, 1905. godine dolazi i u Dalmaciji do spajanja [[Stranka prava (Dalmacija)|Stranke prava]] s [[Narodna hrvatska stranka|Narodnom hrvatskom strankom]], pod nazivom [[Hrvatska stranka (1905.)|Hrvatska stranka]]. Ona traži sjedinjenje Hrvatske, ali i jedinstvo [[Hrvati|Hrvata]] i [[Srbi|Srba]].<ref>Cipek, Tihomir – Matković Stjepan: Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842.–1914., Zagreb, 2006., str. 518-519</ref>