Razlika između inačica stranice »Pero Tutavac Bilić«

Dodano 976 bajtova ,  prije 7 godina
sitn. dod.
m (Bugoslav je premjestio stranicu Pero Tutavac na Pero Tutavac Bilić)
(sitn. dod.)
'''Pero Tutavac Bilić''' (ponekad '''Petar Tutavac''', [[Dančanje]], [[9. srpnja]] [[1913.]] – [[Buenos Aires]] ([[wikt:Bonezajer|<font color="Black">Bonezajer</font>]]), [[9. listopada]] [[1985.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[publicist]], [[pisac]], [[prevoditelj]] i [[prevoditeljjezikoslovac]]. Tutavac je bio neumornim promicateljem [[hrvatska kultura|hrvatske kulture]] i [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] u [[Argentina|Argentini]].<ref name="LjP">[[Ljeposav Perinić]], »Pero Tutavac Bilić – In memoriam« // ''[[Studia croatica|Studia Croatica]]'', vol. 99., Año XXVI – Octubre – Diciembre 1985., página 332.</ref>
 
== Životopis ==
Tutavac je u [[Argentina|Argentinu]] stigao poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskoga rata]]. Bio je novinarom, te se je istim poslom nastavio baviti i nakon dolaska u Argentinu. Dobro je poznavao [[Savić Marković Štedimlija|Savića Markovića Štedimliju]].<ref>Sedam pečeta hrvatske povistnice, str. 13.</ref> <!-- Vladimir Baotić navodi kako je Tutavac bio sveučilišnim profesorom. -->
 
<!-- Za dałńi razvoj članka: -->
<!-- Dana 6. siečnja 1956. umrla je u svom rodnom mjestu Podgradina na Neretvi Mandalena Tutavac-Šešelj. Ostavlja iza sebe u domovini kćerku Veroniku, udatu Curić i sina Ivu, a u Argentini sina Petra Tutavca, koji s obitelji živi u Mendozi. (Hrvatska misao: Izd. 14-24.) -->
 
== Jezikoslovno djelovanje ==
U Argentini je ranih [[1960-ih]] Pero Tutavac Bilić u cilju spašavanja hrvatskoga jezika osnovao izdavačku kuću ''Napridak'', koji je objavio nekoliko – najvećma Tutavčevih – knjižica pisanih ikavicom.<ref name="Grubišić"/> Po Tutavčevim riječima, u to se vrijeme u [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističkoj Republici Hrvatskoj]] pisalo ''po naređenju iz Beograda''. ''Svitlenik'' i ''Napridak'' su imali za cilj vratiti [[Hrvati]]ma njihov ''izvorni jezik''.<ref name="Grubišić"/>
Po Tutavcu, ''nova partizanska Jugoslavija, ne samo da je nastavila s provođenjem starog četničkog plana ― već je otvoreno nastupila i s tzv. srpsko-hrvatskim pravopisom, u kojemu, prema njihovom vlastitom priznanju <u>imade tek 10 posto hrvatskih riči</u>'' (podcrtao P. T. B.).<ref name="Grubišić"/>
 
<!-- Revista croata, br./vol. 14., 1964. -->
<!-- Valjalo bi pronaći više podataka o ovome -->
<!-- 52 (4/63) Vinko Nikolić se žestoko obara na NAPRIDAK i njegova Urednika, zbog toga što piše hrvatskom ikavštinom". ... Pa dalje : " . . . s insistiranjem na ikavici Tutavac ne pravi hrvatskom narodu nikakvu uslugu, a u hrvatski jezik unosi ... -->
 
== Djela ==
:''(popis nepotpun)''
<!-- # Petar Tutavac, »Mali Nil — Neretva« // ''Večernja pošta'', Sarajevo, 1/1921., br. 142., str. 5. --><!-- nesigurno -->
# Petar Tutavac, »Zašto se stanovnici Glavica preseljuju« // ''Napretkova Uskrsna knjiga'', Sarajevo, 4/1938., str. 80. – 83.
# ''Svitnjaci'', Sarajevo : Tisak "Nove tiskare", 1942.
=== Časopisi ===
:''(popis nepotpun)''
U [[Mendoza|Mendozi]] je pokrenuo tromjesečnik ''[[Napridak]]'' (1954.<ref name="LjP"/> – 1967.). Pomoću časopisa zagovara uvođenje ikavice kao temelja za hrvatski književni i narodni jezik. U cilju spašavanja hrvatskoga jezika osnovao je i izdavačku kuću ''Napridak''.<ref name="Grubišić"/> Poslije prestanka lista ''Napridak'' pokrenuo je s nekoliko profesora [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] tromjesečnik ''[[Svitlenik]]'' (1968.) s istim ciljem. ''Svitlenik'', kńiževno-znanstveni tiskopis izvornim hrvatskim jezikom i pravopisom; izlazio je do 1985. godine. Tutavac je surađivao u ''[[Studia croatica|Studia Croatica]]'', ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]'', ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatskomu narodu]]'', ''[[Večernja pošta|Večernjoj pošti]]'' i drugdje. Tutavac je bio jedno vrijeme urednik [[Hrvatska (Buenos Aires)|»Hrvatske«]], ali je odstupio, jer se nije slagao s J. Markovićem i njegovim nastupima.
 
=== Uredio djela ===
:''(popis nepotpun)''
* ''Los Croatas en Mendoza y en el mundo'', Mendoza : "Jadran", 1954.
* ''Išidice'', Vladislava Luburića, 1973. (17. siječnja 1974.)
 
* [[Hrvati u Argentini]]
* [[Ante S. Tutavac]]
* [[Akademija hrvatskog jezika]] u [[Buenos Aires|Buenos Airesu]]
* [[Apel hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji]] (tekst ''Apela'' je sročio Krsto Spalatin)<ref name="Grubišić"/>
* [[Hrvatski ikavski preporod]] (izvorno: '' Hrvatski Ikavski Priporod'')