Franjo Ksaver Pejačević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Franjo Ksaver Pejačević''' ([[Osijek]], [[15. srpnja]] [[1707.]] - [[Požega]], [[7. listopada]] [[1781.]]<ref>[http://www.knjiga.hr/04.asp?param=t&ID=11065 Teolog Franjo Ksaver Pejačević]</ref>) bio je hrvatski povjesničar i [[bogoslov]], član plemićke obitelji [[Pejačevići|Pejačević]].
Rođen je kao najmlađi sin Ivana Pejačevića (*1666. - †1724.) i njegove supruge Marije Stejkić. Poput svojeg bratića Jakova (*1681. - †1738.) obrazovao se u crkvenim školama i postao [[Isusovci|isusovac]].
Kao teolog s najvišim obrazovanjem i akademskim titulama službovao je sve do ukidanja [[Isusovci|isusovačkoga reda]] po najuglednijim gimnazijama od [[Zagreb]]a i [[Ljubljana|Ljubljane]] do [[Linz]]a i [[Pečuh]]a, te na sveučilištima u [[Beč]]u i [[Graz]]u. U vremenu 1756.-1758. bio je na visokoj dužnosti
U svojim istraživanjima i radovima Pejačević se osobito posvetio proučavanju veze između [[Srbi|srpskih]] svetaca i [[Katolička crkva|katoličke crkve]], a prvi je u hrvatskoj povjesnici prikazao srednjovjekovnu prošlost [[Bosna|Bosne]] u obliku dijaloga.
Bio je plodnim [[dogma]]tskim piscem. Slovio je kao teolog pomirenja s kršćanskim istokom. Poznato mu je djelo ''Povijest Srbije - Historia Serviae''.<ref>Nagrađene Suze i zvijezde akademika Ivana Goluba, [[Hrvatsko slovo]], 2. ožujka 2012., str. 16.-17.</ref>
Na radu Franje Pejačevića doktorirao je biskup sisački [[Vlado Košić]], a mentor mu je bio [[Ivan Golub]].<ref>Nagrađene Suze i zvijezde akademika Ivana Goluba, [[Hrvatsko slovo]], 2. ožujka 2012., str. 16.-17.</ref>
== Izvori ==
| |||