Hidraulika: razlika između inačica

1586. godine [[Stevin]] je objavio djelo ''Osnove hidrostatike'', a 1612.godine [[Galileo Galilei]] djelo ''Rasprava o tijelima u vodi i onima koja se gibaju u njoj''.

1619. godine [[Benedetto Castelli]] (1576 - 1578–1643), učenik [[Galileo Galilei]]a, tiskao je knjigu ''Della Misura dell'Acque Correnti'' (O mjerenju tekuće vode) koja je postala temelj moderne [[hidrodinamika|hidrodinamike]].

[[Francuska|Francuski]] liječnik [[Jean Louis Marie Poiseuille]] istraživao je strujanje krvi kroz ljudsko tijelo i otkrio važan zakon o ovisnosti protoka o promjeru cijevi kroz koju tekućina struji. 1846. godine on ga je formulirao i objavio, a danas je poznat kao Poiseuilleov zakon.

Time su postavljeni osnovni temelji hidraulike. A na njih su se nadovezali [[Daniel Bernoulli]] i [[Leonhard Euler]]. Bernoulli je u svome djelu iz 1738. godine ''Hidrodinamika'' dao temeljni teorem hidrodinamike, poznat pod nazivom [[Bernoullijeva jednadžba]]. Ona postavlja opću vezu između tlaka, visine i brzine gibanja tekućine. Kasnije je Bernoullijeva jednadžba proširena na plinove, a nakon dopune sa članovima koji prikazuju utjecaj sile [[trenje|trenja]], ta jednadžba je postala osnovnom u suvremenoj hidraulici. Euler u svojoj raspravi ''Opći principi gibanja tekućine'' iz 1755. godine predstavlja sistem diferencijalnih jednadžbi idealne (apstraktne) tekućine bez trenja. U mehaniku tekućine je uveo pojam tlaka u točki tekućine u gibanju i mirovanju, a izveo je i jednadžbu neprekidnosti tekućine (kontinuiteta). Osim toga formulirao je zakon o promjeni količine gibanja i momenta količine gibanja u primjeni na tekućine i plinske kontinuume. On je izveo jednadžbo za [[turbina|turbine]], postavio osnove teorije [[brod]]a, te razjasnio pitanje otpora tekućine tijelima koja se u njoj gibaju.