Umjetnički aktivizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 17:
Zadnju dekadu 20. st. obilježio je rat, a s njim aktivizam. Tijekom prve polovice devedesetih bio je orijentiran na antiratno i mirovno djelovanje, na anti ili alter – globalistički aktivizam, a polako se počeo oblikovati i rodni – gej, lezbijski, ''queer'' aktivizam, što se nastavilo do danas. Značajnu ulogu u promicanju općega aktivizma, pa i onog umjetničkog odigrale su civilne, nevladine udruge koje su se tada počele razvijati. Spomenimo kao prvu, ''Autonomnu žensku kuću'', kojoj je nakon nekoliko godina rada prijetilo zatvaranje na koje je Sanja Iveković reagirala radom ''Ženska kuća'', danas u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Zahvaljujući civilnoj sceni koja se 90-ih godina gradila na otporu prema šovinizmu, nacionalizmu i sl. kasnije se razvila nezavisna kulturna scena snažnih afiniteta prema glazbi i ostalim umjetnostima, u filozofskim i političkim konceptima.
==== Kulturne udruge ====
Neke od kulturnih udruga koje su se tada formirale, a aktivne su i danas, jesu [[WHW]] kustoski tim i BADco., te MAMA i Mi2 i [[Art radionica Lazareti]]. Važno je spomenuti i udrugu BLOK, osnovanu 2001., koja se od tada kroz različite formate (serija predavanja Mikropolitike, međunarodni festival umjetnosti u javnom prostoru UrbanFestival, suradnje ne Operaciji: Grad itd.) sustavno bavi pitanjima vezanim za transformaciju javnog prostora. Prema Davoru Miškoviću, ove su udruge uspjele preživjeti škrte državne kulturne politike na dva načina: internacionalizacijom, tj. širenjem svog djelovanja iz lokalne u trans-lokalne zajednice (WHW i BADco.) te aktivnom borbom za promjene u društvu prenoseći, svojim umjetničkim programima, kulturne i umjetničke sadržaje koji problematiziraju određene društvene teme (MAMA i Mi2), ili stvaranjem mreža i pokreta koji direktno zagovaraju promjene u društvu u lokalnim zajednicama<ref name="zajednicama">Usp. Davor Mišković, Kontejner in the Context of the Independent Cultural Scene, u KONTEJNER /Curatorial Perspectives on the Body, Science and Technology (eds. Ivana Bago, Olga Majcen Linn, Sunčica Ostoić), Zagreb, 2010; str. 48-9. </ref>(Art radionica Lazareti<ref name="Lazareti">Art radionica Lazareti (ARL) u Dubrovniku, jedna je od najstarijih civilnih organizacija, osnovana 1988. kao umjetnička inicijativa, s namjerom da okupi umjetnike, filozofe, pisce, teoretičare i druge te da istražuje suvremenu umjetnost, kulturu, društvo i politiku i njihove međuodnose. (prema: Dea Vidović: Razvoj hrvatske nezavisne kulturne scene (1990.-2002.) ili što sve prethodi mreži Clubture, Clubture – Kultura kao proces razmjene 2002.-2007., clubture, 2007., str. 22.</ref>, gdje bi se moglo govoriti o komunalnom aktivizmu u kojem je umjetnik agens komunikacije s lokalnim stanovništvom). Nastanak navedenih, i brojnih drugih udruga<ref name="udruga">Aktivist (Split), Autonomni centar kulture (Čakovec), ATTACK (Zagreb), Bacači sjenki (Zagreb), CDU (Zagreb), Domaći (Karlovac), Domino (Zagreb), Drugo more (Rijeka), EkS-scena (Zagreb), Fade in (Zagreb), Raf (Zagreb), Gokul (Zabok), Daska (Sisak), Kontejner (Zagreb), K.V.A.R.K. (Križevci), Romb (Splt), Labin Art Express (Labin), BLOK (Zagreb), Platforma 9,81 (Zagreb), Pokret za kulturu mladih (Split), Restart (Zagreb), Udruga Filmaktiv (Zagreb), Udruga građana Spirit (Rijeka), Udruga Metamedija (Pula), Udruga mladih Orlando (Dubrovnik), Udruga Montepsradiso (Pula), Udruga Otompotom (Zagreb), Udruga za promoviranje humanosti i urbane kulture HUK (Knin), Udruga za razvoj kreativnog življenja – K-zona (Zagreb), Udruženje za razvoj kulture URK (Zagreb), Urbana kultura i edukacija – UKE (Križevci), ZadArsNova (Zadar), Zona Kumrovec (Kumrovec) – od god. 2005. sve su ove udruge članice mreže Clubture koja funkcionira kao suradnička platforma unutar koje organzacije nezavisne kulture razmjenjuju programe te surađuju na specifičnim projektima. Moguće je da su neke od navedenih udruga prestale s djelovanjem, a neke nove se uključile. Osim mrežnih stranica samih udruga, portala www.kulturpunkt.hr (kojeg je Clubture pokrenuo 2005.) te još nekih poput www.h-alter.org , www.mi2.hr ne postoji neko sustavnije mjesto gdje se bilježe aktivnosti ovih udruga.</ref>, koje su bile usmjerene na pokretanje novih, suvremenijih oblika kulturne i umjetničke proizvodnje, a također i na angažman i prespitivanje kulturne, društvene, ekonomske, tehničke i političke svakodnevnice, obrađen je u zborniku ''Clubture – Kultura kao proces razmjene 2002. – 2007.''<ref name="2007.">V. zbornik: Clubture – Kultura kao proces razmjene 2002.-2007., clubture, 2007.</ref> Značajna uloga koju su odigrale, vidljiva je iz konteksta unutar kojeg su obrađene u zborniku: konteksta tranzicije i njegovih devastirajućih posljedica, konteksta dominantne konzervativne kulture, nepostojanja kulturne politike, nepostojanja državne financijske potpore za razvoj nezavisnog kulturnog sektora te nepostojanja, do 1997., legislative koja je trebala regulirati pravo na udruživanje u udruge.<ref name="udruge">Usp. Dea Vidović: Razvoj hrvatske nezavisne kulturne scene (1990.-2002.) ili što sve prethodi mreži Clubture, Clubture – Kultura kao proces razmjene 2002.-2007., clubture, 2007.</ref>
Od 90-ih se godina društvo u kojem živimo u Hrvatskoj označava kao društvo u tranziciji, u prijelazu od socijalističkog modela k neo-liberalnom kapitalizmu. Prva velika umjetnička akcija koja se koncentrirala na jedan, egzemplaran, problem društva u tranziciji bila je, dakle, ''Knjga i društvo 22%'' - Zagreb 1998. g. u organizaciji Igora Grubića i Autonomne tvornice kulture (ATTACK). Riječ je o cjelodnevnim akcijama, performansima, instalacijama protiv uvođenja poreza na knjige. Za tu je akciju bilo indikativno i sudjelovanje gore spomenutih umjetnika s kraja 60-ih i početka 70-ih g. koji su oblikovali tradiciju umjetničkog aktivizma u Hrvatskoj (M. Stilinović, G. Trbuljak, T. Gotovac, V. Martek, S. Iveković i dr.).
Zaposjedanjem javnih prostora (trgova i knjižara), Knjiga i društvo 22% obraćala se javnosti te je neumitno propitivala sisteme upravljanja neoliberalnog kapitalizma kao dominantnih represivnih modela proizvodnje, razmjene i potrošnje, odnosno diktature tržišta. Sentimentalno se osvrtala i na mogućnosti društvenog angažmana i mjesta umjetnosti u njemu. Ili, parafrazirajući Natašu Ilić – iz knjižice koja je išla uz akciju ''Knjiga i društvo 22%'' - radilo se o provali „revolucionarne energije“ (nju inače hegemonistički oblik zabranjuje) koja se fokusirala na nebezazlen problem nedostupnosti knjiga, prizivajući pri tome Debordovo uvjerenje da nam samo čitanje otvara put k golemom ljudskom iskustvu prije spektakla!<ref name="spektakla!">Usp. Nataša Ilić: Umjetnost i aktivizam, u Knjiga i društvo 22%, Zagreb, 1998., str. 18-9.</ref>