Miroslav Brandt: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
poveznice |
Dodao djela i izvore |
||
Redak 1:
'''Miroslav Brandt''' ([[
==Životopis==
Miroslav Brandt rodio se u Ceriću kod Vinkovaca [[1914.]] godine ali već iduće godine s obitelji seli u Zagreb gdje završava pučku školu te [[1932.]] godine realnu gimnaziju.<ref name="Pavličević">[http://hrcak.srce.hr/file/78375 Dragutin Pavličević: ''Prof. dr. Miroslav Btandt. Uz 80. obljeticu života (1914-1994)''], preuzeto 5. travnja 2012.</ref> Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta]] je diplomirao [[1948.]] godine na predmetima [[povijest]], [[zemljopis]] i [[latinski jezik]], gdje je i doktorirao [[1954.]], tezom naslova
== Povijest, religija i književnost ==
Djelo Miroslava Brandta obuhvaća velika sintetska djela, polemičko-publicističke spise i književne ostvaraje. U prvoj kategoriji nezaobilazna je monumentalna (oko 800 stranica) studija
Godine [[1989]]. izašla je i opsežna knjiga
▲Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta]] je diplomirao 1948. na predmetima povijest, zemljopis i latinski jezik, gdje je i doktorirao 1954., tezom naslova «Razvoj privrednih i društvenih odnosa u [[Split]]u do kraja [[14. stoljeće|14. stoljeća]]». Radio je kao knjižničar [[NSK|Sveučilišne knjižnice]], zatim kao kustos Muzeja NOB-a ([[Povijesni muzej|Povijesnog muzeja]]), asistent u Historijskom institutu [[HAZU|JAZU/HAZU]], te kao dugogodišnji profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je bio i [[prodekan]].
No, autorov angažman je sezao daleko preko medievalističkih i religijskofilozofskih studija. Prevodio je književna i znanstvena djela s njemačkog i francuskog jezika.<ref name="proleksis"/> Kao prevoditelj dijela [[Marcel Proust|Proustova]] ciklusa
▲Djelo Miroslava Brandta obuhvaća velika sintetska djela, polemičko-publicističke spise i književne ostvaraje. U prvoj kategoriji nezaobilazna je monumentalna (oko 800 stranica) studija «[[srednji vijek|Srednjovjekovno]] doba povijesnoga razvitka», koja detaljni rasprava više stoljeća (počev od [[3. stoljeće|3. stoljeća]]) europske i [[Sredozemlje|mediteranske]] povijesti, s naglaskom na velikim civilizacijskim krugovima: [[zapadno kršćanstvo|zapadnokršćanskom]], [[bizant]]skom, [[islam]]skom i ostalim azijskima (autor je uključio i mezoameričke kulture). Taj pravi magnum opus obiluje raščlanama o gospodarstvu, kulturi, jeziku, umjetnosti, demografiji... To je pravo sintetsko djelo u rangu najboljih radova suvremenih povijesnih škola.
▲Godine [[1989]]. izašla je i opsežna knjiga «Izvori zla: dualističke teme», u kojoj je [[auktor]] sabrao mnoštvo radova predočenih prije na međunarodnim i domaćim simpozijima. U toj je knjizi, bogatoj spoznajama i idejama, veoma vidljiv piščev interes za [[gnosticizam|gnostičko]]-[[dualizam (filozofija)|dualističke]] religijskopovijesne teme, tako da u njoj nalazimo i detaljnu analizu [[biblija|biblijskih]] knjiga (mit o stvaranju, Propovjednik), minucioznu raščlanu [[Tolteci|toltečke]] religije, [[Wycliff]]ove hereze, te domaćih heretičkih gibanja u [[Dalmacija|Dalmaciji]] i [[Bosna|Bosni]]. Od ostalih opsežnijih povijesničarskih radova valja spomenuti i Brandtovu knjigu o [[Kijevska Rus'|Kijevskoj Rus'i]]. Sva ta djela odlikuje moderan kritički i polivalentni pristup u kojem se isprepliću arheologija, paleografija, povijest umjetnosti i druge pomoćne historiografske discipline.
▲No, autorov angažman je sezao daleko preko medievalističkih i religijskofilozofskih studija. Kao prevoditelj dijela [[Marcel Proust|Proustova]] ciklusa «U traganju za izgubljenim vremenom», Brandt je pokazao senzibilitet za književne i jezične pojave. Stoga nije čudo da je upravo on bio među sedmoricom sastavljača «[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika|Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika]]» (po svemu sudeći, izgleda da je sam Brandt osobno sastavio i napisao tekst «Deklaracije»), [[1967]]. Onemogućivan poslije toga, ipak nije bio podvrgnut težim represalijama (uostalom, kao ni ostali autori «Deklaracije»), nego mu je sužavano polje aktivnosti.
== Polemike i autobiografija ==
Najznačajniji Brandtov povijesno-polemički spis je svakako
Autor je u poznim autobiografskim zapisima naziva
▲Najznačajniji Brandtov polemički spis je svakako «Antimemorandum», tekst u kojem žestoko i argumentirano pobija teze tzv. «[[Memorandum SANU|Memoranduma SANU]]», temeljnoga dokumenta novije [[Velika Srbija|velikosrpske]] ideologije. Kasnije je pisac bio glavnim pokretačem objavljivanja kompendija «Izvori velikosrpske agresije», [[1991]]., prevedenom i na engleski i francuski, u kojem je objavljen i njegov «Antimemorandum». Ironije radi valja reći da ta dva izuzetno utjecajna, upravo povijesno prijelomna rada (poglavito «Deklaracija»), djeluju sada dosta anakrono zbog stila i argumentacije natopljene jugokomunističkom frazeologijom, koja je bila nužna da bi uopće bili objavljeni u doba postojanja SFRJ. Tako je Miroslav Brandt doživio paradoksalnu sudbinu publicista koji je bio daleko učinkovitiji od klasika hrvatske publicistike ([[Ivo Pilar]], [[Milan Šufflay]]), no čija publicistička djela nisu odoljela zubu vremena.
▲Autor je u poznim autobiografskim zapisima naziva «Život sa suvremenicima» dao pesimističku sliku svoga života, s ne baš laskavim ocjenama svojih kolega, poglavito iz povjesničarske struke - prije svega [[Jaroslav Šidak|Jaroslava Šidaka]] i [[Nada Klaić|Nade Klaić]].
Brandtovu tvrdnju da se zbog svoga građanskoga podrijetla, razvijene nacionalne samosvijesti i nekomunističkoga svjetonazora nije uklapao u kompartijski ideološki okvir, koji je bio potpuna protimba svemu onom što je Miroslav Brandt bio, nije lako provjeriti ili vrijednosno ocijeniti. Kako god bilo, u njegovim sjećanjima se nalazi objasnidba zašto se taj hrvatski povjesničar uglavnom (osim marginalno) nije bavio hrvatskim temama, nego je svoju erudiciju i interes usmjerio na europsku i svjetsku povijest. Brandtova polemička teza da je hrvatska historiografija u doba [[SFRJ]] svjesno reducirana na nacionalni minimalizam, navodno rušenje mitova i kritičku povjesnicu koju je reprezentirala [[Nada Klaić]] (po Brandtu protežirana od komunističkih vlasti jedino zbog njihove percepcije da djelatnost Klaićeve djeluje u konačnici destruktivno po hrvatski nacionalni ponos) ostaje intrigantna i problematična tvrdnja koja čeka odgovor u budućnosti.
Potkraj života Brandt se okrenuo književnosti. Osim spomenutih autobiografskih zapisa, napisao je i
Uza sve rečeno, Miroslav Brandt ostaje jednim od najznačajnijih hrvatskih povjesničara i [[polihistor]]a, te vjerojatno polemičar čiji su tekstovi najviše utjecali na promjenu položaja hrvatskoga naroda.
==Djela==
* ''Razvoj privrednih i društvenih odnosa u Splitu do kraja 14. stoljeća'', 1954.
* ''Wyclifova hereza i socijalni pokreti u Splitu krajem XIV. st.'', 1955.
* ''Kijevska Rusija: Ruske zemlje u Srednjem vijeku od XII. stoljeća do Ivana Groznog'', Zagreb, 1962.
* ''Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka'', knj. 1, Zagreb, 1980., (2. izd. 1995.)
* ''Povijest Rusije u srednjem vijeku'', Zagreb, 1981.
* ''Izvori zla: dualističke teme'', 1989.
* ''Izvori velikosrpske agresije'', Zagreb, 1991., (engl. izd. 1993.), (suautori [[Bože Čović]], [[Slaven Letica]], [[Radovan Pavić]], [[Zdravko Tomac]], [[Mirko Valentić]] i [[Stanko Žuljić]])
* ''Triptih'', Zagreb, 1992.
* ''Doba očaja'', Zagreb, 1995.
* ''Život sa suvremenicima: Političke uspomene i svjetonazor'', Zagreb 1996.
* ''Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: građa za povijest Deklaracije'', Zagreb, 1997., (suautori [[Jelena Hekman]] [[Dalibor Brozović]], [[Stjepan Babić]], [[ Mladen Čaldarović]], [[Josip Pavičić]], [[Antun Šoljan]], [[Sineva Pasini]], [[Vlatko Pavletić]], [[Zvonimir Majdak]], [[Petar Šegedin]], [[Nataša Bašić]], [[Lovro Županović]]), (pripremila Jelena Hekman)<ref>[http://koha.ffzg.unizg.hr/cgi-bin/koha/opac-search.pl?q=au:Brandt,Miroslav Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Brandt, Miroslav], preuzeto 5. travnja 2012.</ref>
===Prijevodi===
* Marcel Proust, ''Put k Swannu 1, Combray'', Zagreb, 1952.
* [[Roger Martin du Gard]], ''Porodica Thibault: knjiga prva'', 1952.
* Roger Martin du Gard, ''Porodica Thibault: knjiga druga'', 1953.
* [[Henri Pirenne]], ''Povijest Evrope : od seobe naroda do XVI stoljeća'', Zagreb, 1956.
* [[Josef Kulischer]], ''Opća ekonomska povijest srednjega i novoga vijeka, Sv. 1, Srednji vijek'', Zagreb, 1957.
* Josef Kulischer, ''Opća ekonomska povijest srednjega i novoga vijeka, Sv. 2, Novi vijek'', Zagreb, 1957.
* [[Marc Bloch]], ''Feudalno društvo'', Zagreb, 1958., 2001.
* [[André Maurois]], ''Povijest Sjedinjenih Američkih Država: 1492-1954'', Zagreb, 1960.
* Marcel Proust, ''Combray'', Zagreb, 1977.
==Izvori==
{{izvori}}
{{GLAVNIRASPORED:Brandt, Miroslav}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Biografije, Zagreb]]
<!-- interwiki -->
|