Skladatelj: razlika između inačica

[[File:Leonard_Bernstein_NYWTS_1955.jpg|thumb|[[Leonard Bernstein]] (1955.)]]

 

== O skladanju glazbe ==

Skladatelj zamišlja glazbenu umjetninu i [[Note|notira]] je. Zato mora poznavati sve tajne zanata, odnosno mora u što je moguće većoj mjeri vladati znanjem o glazbi, koje se uvriježeno naziva njezinom [[Teorija glazbe|teorijom]]. U zapisu glazbene umjetnine skupljeno je svo skladateljevo glazbeno znanje i iskustvo, a svaka [[Kompozicija (glazba)|skladba]] nosi i pečat svojega vremena i okruženja, raspoloženja, duhovnoga stanja, razmišljanja, stvarnih ili izmišljenih događaja; skladba je proživljaj ili slutnja, a možda i navještaj ili razotkrivanje neobjašnjiva sebe.{{fusg|1}} Svojim djelom stvaralac nadilazi sâm sebe, govori drugim ljudima i obogaćuje stvarnost nečim što bez njega i prije njega nije postojalo. U tom je smislu kompozitor »stvaralac«, a njegovo djelo proizvod društvenog [[čovjek]]a, koji svojim djelom potvrđuje svoje društveno biće budući da u njemu ne izražava samo svoje »Ja« nego i svoje »Mi«.{{fusg|2}} Kako skladatelj piše glazbu? Ovo pitanje često postavljaju ljudi koji o glazbi ne znaju mnogo. Oni osjećaju da u njoj ima svojevrsne misterije koju laici, ma koliko se trudili, ne mogu spoznati.{{fusg|3}} U svijesti čovjeka u kojega je priroda usadila dar muzičkog stvaranja pojavi se – izazvana kakvom vanjskom pobudom ali i bez nje – jedna muzička misao, različita opsega i oblika: ponekad svega nekoliko [[ton]]ova, ali u karakterističnom odnosu, ponekad čitava [[melodija]]. (...) »Gdje uzimam svoje ideje?« – kaže [[Ludwig van Beethoven|Beethoven]] – »Ne bih to mogao sa sigurnošću reći. One dolaze same od sebe.« Ta muzička misao, tih nekoliko tonova koji se u autoru jave, izazvani ili netraženi, to je prvotna građa, sirovina koju ponajčešće kompozitor dalje dotjeruje i na kojoj izgrađuje svoje djelo.{{fusg|4}}