Rimski ugovori (1941.): razlika između inačica

Još [[1927.]] Pavelić je [[Mussolini]]ju izrazio spremnost na prepuštanje velikih dijelova istočnojadranske obale Italiji.<ref name="gim"/> U bilješci o Ljubljanskim pregovorima od [[25. travnja]] [[1941.]] navodi se kako [[Ante Pavelić|Pavelić]] tvrdi da bi ga ostvarivanje zahtjeva [[Galeazzo Ciano|grofa Ciana]] (prepuštanje teritorija od [[Rijeka|Rijeke]] do [[Boka Kotorska|Boke Kotorske]]) dovelo do pada. No, premda je Pavelićeva pratnja nepopustljiva u bilo kakvom predavanju teritorija naseljenog [[Hrvati]]ma Italiji, sam Pavelić je već tad bio spreman na teritorijalne ustupke i [[Personalna unija|personalnu uniju]] ili monarhiju sa [[Savojska dinastija|savojskim princom]] na čelu.

Treći ugovor nikad nije bio proveden u cijelosti iako je dogovoren, posebno odrednica vezana za za krunjenje [[Savojska dinastija|savojskog]] princa [[Aimone, vojvoda od Spoleta|Aimonea Roberta Margherita Maria Giuseppea di Torino]] za hrvatskog kralja pod imenom [[Tomislav II.]] Hrvatsko izaslanstvo je uspjelo odbiti stvaranje zajedničke vojske [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] i NDH. No, najteže je bilo pitanje razgraničenja. Jedan od hrvatskih časnika iz izaslanstva piše:

Teritorijalni ustupci su se sveli predavanje većeg dijela [[Dalmacija|Dalmacije]] s nekim većim gradovima, dok NDH dobiva izlaz na more u bivšim kotarevima [[Novi]], [[Senj]], [[Crikvenica]], te općinama [[Karlobag]] i [[Kraljevica]] (u podvelebitskom primorju) i na slabo razvijenom području od Omiša[[Omiš]]a do Dubrovnika[[Dubrovnik]]a. U sklopu NDH ostali su i otoci [[Brač]], [[Hvar]], [[Pag]], [[Šipan]], [[Šćedro]], [[Maun]], [[Lokrum]], [[Lopud]] i [[Koločep]]. Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada [[Split]]a, predgrađa [[Kaštela]] i otoka [[Korčula|Korčule]]. NDH je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila voljna pružiti.

S ovim ugovorima teritorijalni sporovi između [[NDH]] i [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] nisu ni započeti ni završeni. Posljedice ugovora su bile katastrofalne - nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na ustašku vlast u cijeloj [[NDH]]. U javnosti je postala izražena mržnja prema Talijanima. Dolazi i do javnih prosvjeda, usprkos redarstvenom satu i vojnoj okupaciji. Ugovori su također pridonijeli i jačanju [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkog pokreta]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]] (krajevi naseljeni Hrvatima pod talijanskom vlašću za vrijeme [[Drugi svjetski rat|2. svj. rata]] su dali do 100.000 boraca).

Dana [[18. svibnja]] [[1941]]. [[Tomislav II.]] postaje službeno kralj [[NDH|Hrvatske]], na ceremoniji u [[Kvirinalska palača|Kvirinalskoj palači]], gdje je [[Ante Pavelić]] s nekoliko hrvatskih izaslanika tražio od [[Kraljevina Italija|talijanskoga]] kralja [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]] da Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amione je kraljem imenovanimenovo odnjegov svoga rođakarođak, ViktoraViktoro EmanuelaEmanuele III.<ref>{{cite book| last =Packard| first =Reynolds| title =Balcony Empire: Fascist Italy at War| publisher =Kessinger Publishing| date =2005| pages =190| isbn =1417985283 }}</ref>. Pri primanju [[Zvonimirova kruna|Zvonimirove krune]] uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskog [[Tomislav|kralja Tomislava]].<ref name=one>[http://www.worldstatesmen.org/Croatia.html Worldstatesmen]</ref> Krunidba je predviđena u [[Tomislavgrad]]u, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja" ([[Rimski ugovori]]). Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su [[Rimski ugovori]] neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.<ref>{{cite book| last =Rodogno| first =Davide| title =Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War| publisher =Cambridge University Press| date =2006| location =| pages =95| isbn =0521845157 }}</ref> Jedan od drugihostalih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bila je ugroženost njegove osobne sigurnosti.<ref name=Tomasevich>{{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | date = 2001 | pages = 138 | isbn = 0804736154 }}</ref> Nikada nije imao stvarnu vlast za vladavile [[Ustaše|ustaške]] Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila u samo u neznatan simbol nekadašnjega slavnog kraljevstva.

Talijanska je strana već u lipnju [[1941.]] zatražila okupaciju i Druge zone, koja je i dovršena do listopada. Njome je Italija preuzela i civilnu vlast na tom području, hrvatski činovnici potčinjeni su talijanskima, a hrvatski veliki župani postojali su samo na papiru.<ref name="gim"/>

Godine [[1943.]], kapitulacijom Italije, Nijemci vraćaju natrag Nezavisnoj Državi Hrvatskoj većinu teritorija koji su potpali pod talijansku vlast Rimskim ugovorima, no povjerenje u [[NDH]], barem u tim krajevima, bilo je nepovratno izgubljeno. U isto vrijeme donesene su i odluke [[ZAVNOH|ZAVNOH-a]] o priključenju [[Istra|Istre]], [[Zadar|Zadra]] i svih spomenutih okupiranih dijelova matici Hrvatskoj.