Rimski ugovori (1941.): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
== Prije ugovora==
 
Još [[1927.]] Pavelić je [[Mussolini]]ju izrazio spremnost na prepuštanje velikih dijelova istočnojadranske obale Italiji.<ref name="gim"/> U bilješci o Ljubljanskim pregovorima od [[25. travnja]] [[1941.]] navodi se kako [[Ante Pavelić|Pavelić]] tvrdi da bi ga ostvarivanje zahtjeva [[Galeazzo Ciano|grofa Ciana]] (prepuštanje teritorija od [[Rijeka|Rijeke]] do [[Boka Kotorska|Boke Kotorske]]) dovelo do pada. No, premda je Pavelićeva pratnja nepopustljiva u bilo kakvom predavanju teritorija naseljenog [[Hrvati]]ma Italiji, sam Pavelić je već tad bio spreman na teritorijalne ustupke i [[Personalna unija|personalnu uniju]] ili monarhiju sa [[Savojska dinastija|savojskim princom]] na čelu.
 
== Sadržaj ugovora==
Redak 14:
*trećim dokumentom [[Kraljevina Italija|Italija]] je postala jamcem političke nezavisnosti hrvatske države.<ref name="gim"/>
 
Treći ugovor nikad nije bio proveden u cijelosti iako je dogovoren, posebno odrednica vezana za za krunjenje [[Savojska dinastija|savojskog]] princa [[Aimone, vojvoda od Spoleta|Aimonea Roberta Margherita Maria Giuseppea di Torino]] za hrvatskog kralja pod imenom [[Tomislav II.]] Hrvatsko izaslanstvo je uspjelo odbiti stvaranje zajedničke vojske [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] i NDH. No, najteže je bilo pitanje razgraničenja. Jedan od hrvatskih časnika iz izaslanstva piše:
 
{{citat|Smještaju nas u veliku dvoranu s izgledom na trg. [[Ante Pavelić|Dra Pavelića]], međutim, uvode u jednu pokrajnju sobu, tik do naše. Započinje sumorno čekanje... Najednom se otvore ogromna vrata. Na njima se pomoli omanji krivonogi Talijančić. Gotovo svečano nas pozva, da izvolimo ući. Pred nama puca slika, koju zacijelo nitko nije predviđao, niti bio u stanju predvidjeti. Potomstvo bi je trebalo zapamtiti na vječno upozorenje na opasnost i smrt. Dvorana je velika, vrlo visoka. Prvo što mi je upalo u oči je jedna ogromna karta, obješena visoko, sučelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljala buduću Hrvatsku. Iako fizička, na njoj su bile širokom crvenom bojom označene granice hrvatske države. Tik od [[Karlovac|Karlovca]] na jug, pa gotovo u ravnoj crti pred [[Mostar]] i u blagom zavoju na sjeverozapad [[Crna Gora|Crne Gore]]. Čudni torzo, kojemu fali sve od trbuha naviše. Učinilo mi se u tom času da će me bol shrvati. Cijelu polovinu Hrvatske s [[Dalmacija|Dalmacijom]] kane odvojiti od hrvatske države! Ništa od Dalmacije i našeg mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa čak bi i same granice Hrvatske bile tako daleko od Dalmacije!...<ref>Hitrec, Hrvoje: Hrvatska povjesnica, Zagreb, 1999.</ref>|}}
Redak 23:
*Treća zona (najudaljenija od mora) je potpala pod vojnu i civilnu vlast NDH.
 
Teritorijalni ustupci su se sveli predavanje većeg dijela [[Dalmacija|Dalmacije]] s nekim većim gradovima, dok NDH dobiva izlaz na more u bivšim kotarevima [[Novi]], [[Senj]], [[Crikvenica]], te općinama [[Karlobag]] i [[Kraljevica]] (u podvelebitskom primorju) i na slabo razvijenom području od Omiša[[Omiš]]a do Dubrovnika[[Dubrovnik]]a. U sklopu NDH ostali su i otoci [[Brač]], [[Hvar]], [[Pag]], [[Šipan]], [[Šćedro]], [[Maun]], [[Lokrum]], [[Lopud]] i [[Koločep]]. Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada [[Split]]a, predgrađa [[Kaštela]] i otoka [[Korčula|Korčule]]. NDH je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila voljna pružiti.
 
== Posljedice==
 
S ovim ugovorima teritorijalni sporovi između [[NDH]] i [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] nisu ni započeti ni završeni. Posljedice ugovora su bile katastrofalne - nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na ustašku vlast u cijeloj [[NDH]]. U javnosti je postala izražena mržnja prema Talijanima. Dolazi i do javnih prosvjeda, usprkos redarstvenom satu i vojnoj okupaciji. Ugovori su također pridonijeli i jačanju [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkog pokreta]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]] (krajevi naseljeni Hrvatima pod talijanskom vlašću za vrijeme [[Drugi svjetski rat|2. svj. rata]] su dali do 100.000 boraca).
 
Dana [[18. svibnja]] [[1941]]. [[Tomislav II.]] postaje službeno kralj [[NDH|Hrvatske]], na ceremoniji u [[Kvirinalska palača|Kvirinalskoj palači]], gdje je [[Ante Pavelić]] s nekoliko hrvatskih izaslanika tražio od [[Kraljevina Italija|talijanskoga]] kralja [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]] da Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amione je kraljem imenovanimenovo odnjegov svoga rođakarođak, ViktoraViktoro EmanuelaEmanuele III.<ref>{{cite book| last =Packard| first =Reynolds| title =Balcony Empire: Fascist Italy at War| publisher =Kessinger Publishing| date =2005| pages =190| isbn =1417985283 }}</ref>. Pri primanju [[Zvonimirova kruna|Zvonimirove krune]] uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskog [[Tomislav|kralja Tomislava]].<ref name=one>[http://www.worldstatesmen.org/Croatia.html Worldstatesmen]</ref> Krunidba je predviđena u [[Tomislavgrad]]u, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja" ([[Rimski ugovori]]). Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su [[Rimski ugovori]] neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.<ref>{{cite book| last =Rodogno| first =Davide| title =Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War| publisher =Cambridge University Press| date =2006| location =| pages =95| isbn =0521845157 }}</ref> Jedan od drugihostalih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bila je ugroženost njegove osobne sigurnosti.<ref name=Tomasevich>{{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | date = 2001 | pages = 138 | isbn = 0804736154 }}</ref> Nikada nije imao stvarnu vlast za vladavile [[Ustaše|ustaške]] Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila u samo u neznatan simbol nekadašnjega slavnog kraljevstva.
 
Talijanska je strana već u lipnju [[1941.]] zatražila okupaciju i Druge zone, koja je i dovršena do listopada. Njome je Italija preuzela i civilnu vlast na tom području, hrvatski činovnici potčinjeni su talijanskima, a hrvatski veliki župani postojali su samo na papiru.<ref name="gim"/>
 
Godine [[1943.]], kapitulacijom Italije, Nijemci vraćaju natrag Nezavisnoj Državi Hrvatskoj većinu teritorija koji su potpali pod talijansku vlast Rimskim ugovorima, no povjerenje u [[NDH]], barem u tim krajevima, bilo je nepovratno izgubljeno. U isto vrijeme donesene su i odluke [[ZAVNOH|ZAVNOH-a]] o priključenju [[Istra|Istre]], [[Zadar|Zadra]] i svih spomenutih okupiranih dijelova matici Hrvatskoj.
 
Nakon rata, najveći argument komunističkih vlasti za diskreditiranje [[NDH]] i [[Ustaški pokret|Ustaškog pokreta]] je bila tzv. "prodaja teritorija". Tu je bitno napomenuti da je veći dio "prodanog teritorija" bio pod talijanskom vlašću od prije zbog [[Rapallski ugovor|Rapallskog ugovora]] ([[Istra]], [[Zadar]], [[Lošinj]], [[Cres]], [[Lastovo]], [[Palagruža]] i [[Sušac]]).