Eduard VII.: razlika između inačica

'''Edvard VII.''' (''Albert EdvardEdward''; [[London]], [[9. studenog]] [[1841]]. - London, [[6. svibnja]] [[1910]].), kralj [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] i britanskih prekomorskih dominiona, te car Indije od majčine smrti do svoje smrti. Bio je prvi (i de jureiure jedini) britanski monarh iz dinastije SachsenSaska-Coburg- i Gotha, koja je ubrzo nakon njegove smrti preimenovana u Windsor.

Edvard je rođen u jutro 9. studenog 1841. godine kao drugo dijete, ali prvi sin kraljice [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorije]] i njenog supruga, princa Alberta. Kraljica Viktorija je proglasila svoga sina kraljevićemprincom od Walesa [[8. prosinca]] 1841. godine. Kao sin princa Alberta nosio je titule princa od SachsencoburgaSaske-Coburga i Gothe, te vojvode od SaksonijeSaske. Godine [[1863]]. odrekao se svog nasljednog prava na vojvodstvo SachsencoburgSaske-Coburga i GothaGothe u korist mlađeg brata Alfreda, čime je izbjegnuta [[personalna unija]] između tog vojvodstva i Ujedinjenog Kraljevstva.

Kraljica Viktorija je odlučila da će njen sin dobiti obrazovanje koje će ga pripremiti za buduću ulogu ustavnog monarha. Njegovo obrazovanje nadgledao je otac, ali Edvard se nije isticao kao njegova starija sestra Viktorija. Njegovi roditelji imali su prilično nerealistična očekivanja u pogledu Edvardovih sposobnosti. Edvard je, bez obzira na to, tijekom cijelog života točnotečno govorio [[francuski]] i [[njemački]] jezik.

Godine [[1861]]. upisan je na koledž Trinity. Edvard je želio vojnu karijeru, ali želje mu nisu uzimane u obzir jer je bio prijestolonasljednik, te je ohrabrivan da izučava politiku. Iste godine aranžiran je njegov sastanak sa njegovoms budućom suprugom kraljevnom Aleksandrom od [[Danska|Danske]]. U tomto perioduvrijeme kraljica Viktorija i princ Albert su već bili aranžiralidogovarali brak između Edvarda i Aleksandre.

U prosincu 1861. godine umro je princ Albert, Edvardov otac. Kraljica Viktorija je bila neutješna i nosila je crninu četrdeset godina - do kraja života. Za njegovu smrt Viktorija je počela kriviti Edvarda, za čije je razuzdano mladenačko ponašanje vjerovala da je negativno utjecalo na Albertovo zdravlje. Odnos između majke, monarhinje, i njenog sina, prijestolonasljednika, od tada se naglo pogoršao. Viktorija se povukla iz javnog života, ali nije dozvoljavaladopuštala da u njeno mjestoime zauzmenastupa Edvard. Poslala ga je na turneju po [[Bliski istok|Bliskom istoku]], a nakon povratka sklopljene su njegove zaruke sa kraljevnom Aleksandrom.

KraljevićPrinc i kraljevnaprinceza od Walesa vodili su ekstravagantan društveni život, što je često ljutilo konzervativnu Viktoriju. Edvard je imao nekoliko ljubavnica tijekom svog [[brak|bračnog]] života. Suprugu je varao relativno diskretno, ali nije mogao spriječiti glasine u javnosti ni nagađanja tiska. Aleksandra je, smatra se, znala za neke (ili čak sve) muževe ljubavnice. Edvard nikada nije priznao nijedno od djece koje su njegove ljubavnice rađale, ali se pretpostavljalo da je Sonia Keppel, baka Camille, vojvotkinje od Cornwalla, bila njegovo vanbračno dijete.

Edvard je počeočesto mijenjatinastupao svojuu ime svoje ostarjeluostarjele majkumajke na javnim ceremonijama i okupljanjima. Kraljica Viktorija, međutim, sinu nikada nije dopustila da aktivno sudjeluje u vođenju države sve do [[1898]]. godine, pred sam kraj svoje vladavine. Godine [[1864]]. Edvard je razbjesnio majku kada je na skupu po pitanju sukoba između Danske i Njemačke stao na stranu Danske, dok je njegova majka podržavale Nijemce. Iste godine sukobio se sa majkom kada mu je ona izričito zabranila da se sastane sa [[Giuseppe Garibaldi|Garibaldijem]].

U zimuzimi [[1871]]. godine Edvard se zarazio trbušnim tifusom, koji je prijeranije ubio njegovog oca. Bolest prijestolonasljednika izazvala je veliku zabrinutost nacije, pogotovo kada je jedan od muškaraca iz Edvardove pratnje umro od te bolesti. Za vrijeme bolesti Edvardov odnos sa majkom se malo poboljšao, a njegovo ozdravljenje dočekano je sas olakšanjem. Obilježeno je proslavama širom kraljevstva. Po ozdravljenju Edvard je oko sebe okupio političare iz svih krugova i strankastranaka, uključujući i republikance, te tako doprinijeodoprinio porastu svoje popularnosti među narodom i državnicima.

Kao kraljevićprinc od Walesa Edvard je otvarao koledže i uživao u golfu, kockanju, lovu i konjskim trkama. Godine [[1875]]. Edvard je otputovao u Indiju na osmomjesečnu turneju. Njegovi savjetnici divili su se kraljevićevoj sposobnosti da sve ljude tretira jednako, bez obzira na boju kože i [[religija|religiju]], a sam on sesâm žalio se na način na koji su se Britanci odnosili prema Indijcima. Turneja je završila uspješno, ia njegova majka je zatovelikim dijelom i zbog toga od strane [[Indija|indijskog]] parlamenta dobila titulu indijske carice Indije.

Godine [[1892]]. kraljevićprinc i kraljevnaprinceza od Walesa izgubili su starijeg sina, Alberta Viktora, samo šest mjeseci nakon njegovih zaruka sa kraljevnomprincezom Marijom od Tecka. Smrt najstarijeg sina teško je pogodila Edvarda i Aleksandru. Njegovo mjesto u nasljednom nizu popuniozauzeo je Edvardov drugimlađi sin, kraljević Đuro[[George V.|George]], te je ubrzo sam bio zaručen sas kraljevnomprincezom Marijom.

Kraljica Viktorija umrla je [[22. siječnja]] [[1901]]. godine - Edvard je istog trenutka postao kralj Ujedinjenog Kraljevstva i car Indije. U trenutku ustoličenja imao je 59 godina - više nego ijedan drugi prijestolonasljednik u povijesti britanske monarhije. Odlučio je vladati kao Edvard VII., a ne kao ''Albert Edvard'', kako je to njegova majka Viktorija zamišljala, pravdajući svoju odluku rekavši da želi da ime Albert asociraostane samoisključivo na njegovog ocaočevo. Njegovom rednom broju suprostavili su se pojedinci u [[Škotska|Škotskoj]] i sama Škotska crkva (čiji je Edvard bio poglavar), tvrdeći da bi trebao biti Edvard I. pošto škotskim teritorijemŠkotskom prethodno nije vladao nijedan Edvard. Sličan problem javit će se kada četiri desetljeća poslije na tronprijestolje sjedne Edvardova praunuka, [[Elizabeta II.]]

UprkosUsprkos raznim skandalima koje je izazvao kao kraljevićprinc od Walesa, Edvard je kao kralj bioostavio dobroviše primljennego dobar dojam. Neko vrijeme po dolaskustupanju na tronprijestolje mogao je sebi priuštiti lagodan i rastrošan život, budući da je njegova majka u trenutku smrti otplatila sve dugove kraljevske obitelji i čak zadužila državu. U stvari, smatra se da je Edvard bio prvi kralj koji je na tron došao, a da nije morao isplaćivati dugove svog prethodnika. Edvardovi financijeri su bili [[Židovi]], a u vrijeme porasta anti-semitističkogsemitskog raspoloženja kraljevo druženje sa Židovima je bilo otvoreno kritizirano.

Edvard VII. i njegova supruga Aleksandra okrunjeni su [[9. kolovoza]] [[1902]]. godine u Westminsterskoj opatiji. Krunidba je prvobitno bila planirana za [[26. lipnja]], ali samo dva dana prije predviđene ceremonije Edvardu je dijagnosticiranodijagnosticirana zapaljenjeupala slijepog crijeva. Zahvaljujući razvoju anestezije i antiseptika u proteklih pet desetljeća, Edvard je mogao biti operiran i spašen, iako su takve operacije tada često bile smrtonosne. Kralj se oporavio za nekoliko tjedana.

Edvardovi glavni politički interesi ležali su u okviru vojnih i mornaričkih pitanja. Njegov najvažniji posjet stranoj zemlji bio je onaj Francuskoj, [[1903]]. godine. PomoglaPomogao je stvaranju određenog saveza, Antante, između dviju država i uklanjanju svake mogućnosti za rat tijekom Edvardove vladavine. Sporazum potpisan [[8. travnja]] [[1904]]. godine izolirao je Britaniju od državnih afera na kontinentu i pokušao balansirati sa rastućim carstvima Njemačke i Austro-Ugarske.

Edvard i Aleksandra su bili rodbinski povezani sa gotovo svakim europskim monarhom - Edvard preko majke, a Aleksandra preko oca. Edvard je stoga dobio nadimak "ujak Europe", oživljavajući uspomenu na majčin popularni nadimak "baka Europe". Edvard, međutim, nije bio u najboljim odnosima sa svim rođacima. Njegov napeti odnos sa sinom svoje starije sestre, njemačkim carem Wilhelmom II., pojačavao je tenzije između Britanije i Njemačke. Godine [[1908]]. Edvard je posjetio sina suprugine sestre, ruskog cara Nikolaja[[Nikola II.|Nikolu II.]], te postao prvi britanski monarh koji je posjetio [[Rusija|Rusiju]].

Edvard se kao kralj aktivno uplitao u pitanje reformereformi mornarice i vojske, iako se rijetko uplitao u političke afere. Njegovi pogledi na neka državna pitanja toga vremena bilabili su relativno [[liberalizam|liberalnaliberalni]]. Nije bio rasist, ali nije podržavao inicijativu [[pravo glasa za žene|ženskog prava glasa]].

Dana 6. svibnja 1910. godine Edvard je pretrpio nekoliko srčanih udara. Umro je petnaest minuta prije ponoći, u noći između 6. i 7. svibnja, a naslijedio ga je najstarijijedini preživjeli sin, Đuro[[George V.]]