U dvanaestoj godini ostaje bez majke. [[Pravo]] je studirao u [[Bologna|Bologni]] i [[Padova|Padovi]] . Od [[1565.]] je u službi kardinala[[kardinal]]a d'Estea.
Mučen opsesijom grijeha[[grijeh]]a, uvjeren da se udaljio od crkvenog učenja, prijavljuje se inkvizitoru u [[Ferrara|Ferrari]]. Zatvoren je u [[samostan]], ali bježi i putuje po [[Italija|Italiji]]. Godine [[1575. godine]] dovršava svoje najpoznatije djelo [[Oslobođeni Jeruzalem|''"Oslobođeni Jeruzalem''"]] koje je pisao gotovo deset godina i po kojem je čuven. U njemu je prikazao mentalitet renesansnog čovjeka, artističkiumjetički nemir i ljubav za baštinu helenskog svijeta. Autor je velikog broja lirskih pjesama,brojnihs brojnim sukobima: svjetlasvjetala i tame, dobra i zla, poroka i vrlina. Uvriježena je legenda o Tassovoj naklonosti prema pjesnikinji [[Cvijeta Zuzorić|Cvijeti Zuzorić]], kojoj su navodno posvećena tri soneta[[sonet]]a i pet madrigala. Napisao je i pastirsku igru ''Aminta'', [[1573.]] godine.
Budući da su mu još za života nastale brojne legende vezane uz njegov život i duševnudruštevnu poremećenost, [[Johann Wolfgang Goethe|Johann Wolfgang Goethe ]] je [[1790.]] napisao dramu Torquato Tasso.