|
'''Đuro V.''' ([[London]], [[3. lipnja]] [[1865]]. - [[Norfolk]], [[20. siječnja]] [[1936]].), kralj [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] i britanskih prekomorskih dominiona, te car Indije od očeve do svoje smrti.
Rođen je kao drugi sin Edvarda i Aleksandre. U vrijeme ĐurovogĐurinog rođenja na tronu je sjedila njegova baka [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorija]].
Budući da je njegov otac imao starijeg sina, kraljevića Alberta Viktora, nije se očekivalo da će Đuro ikada postati kralj. Kako je Đuro bio samo petnaest mjeseci mlađi od Alberta Viktora, odlučeno je da će biti obrazovani zajedno. Ni Albert Viktor ni Đuro se nisu posebno intelektualno isticali, pa su poslani na obuku u britanskoj mornarici. Braća su u mornarici služila tri godine i za to vrijeme proputovali cijelo [[Britansko Carstvo]], te Virginiju, Južnu Ameriku, Mediteran i Japan. Po povratku u London braća su razdvojena kada je stariji upisan na koledž, a mlađi ostao u mornarici.
Đuro se tijekom svoje karijere u mornarici zaljubio u Marie, kćer svoga strica. ĐurovaĐurina baka, otac i stric su odobravali njihov [[brak]], ali njihove majke nisu. Đuro ju je zaprosio, ali ona je odbila, a kasnije je brakom postala kraljica Rumunjske.
Godine [[1891]]. ĐurovĐurin stariji brat je bio zaručen sa kraljevnom Mary. Međutim, Albert Viktor je umro od upale pluća samo šest [[mjesec (period)|mjeseci]] poslije, prepuštajući mlađem bratu Đuru svoje mjesto u nasljednom nizu. Đuro se tada morao odreći svoje karijere u mornarici, jer se sada od njega očekivalo da preuzme ulogu u politici. Kraljica Viktorija je i dalje favorizirala kraljevnu Mary kao snahu, te je uspjela aranžirati brak sa bratom Maryinog umrlog zaručnika. Vjenčanje je održano [[6. srpnja]] [[1893]]. godine. Vojvoda i vojvotkinja od Yorka su zatim dobili vlastitu rezidenciju u Londonu i tu živjeli kao obitelj iz srednje klase, te dobili pet sinova i jednu kćer.
Dana [[22. siječnja]] [[1901]]. godine umrla je ĐurovaĐurina baka Viktorija i njegov otac je preuzeo krunu kao [[Edvard VII]]. Dana 9. studenog 1901. godine, kao očekivani nasljednik suverena, Đuro je dobio titulu kraljevića od Walesa. Njegov otac, [[kralj]], smatrao je da Đuro treba biti bolje pripremljen za svoju buduću ulogu monarha. Za razliku od samog Edvarda VII., kojeg je njegova majka Viktorija isključila iz svih državnih afera, Đuro je od oca dobio pristup svim državnim dokumentima.
ĐurovĐurin otac, kralj Edvard VII., umro je [[6. svibnja]] [[1910]]. i Đuro je automatski preuzeo krunu kao Đuro V. On i njegova supruga okrunjeni su u Westminsterskoj opatiji [[22. lipnja]] [[1911]]. godine. Nešto kasnije iste godine kralj i kraljica su otputovali u Indiju, gdje su 12. prosinca od strane indijskih državnika i prinčeva priznati kao car i carica Indije.
Godine [[1914]]. izbio je [[Prvi svjetski rat]] i Britanija je ubrzo zaratila sa Njemačkom, čiji je car, Wilhelm II., bio prvi rođak kralja Đura V. Čak je i kraljeva supruga, kraljica Marija, imala [[Nijemci|njemačke]] krvi sa očeve strane. Đuro je, kao i njegov otac, pripadao njemačkoj dinastiji, budući da je njegov djed pripadao toj dinastiji. Pored toga, mnogi kraljevi rođaci nosili su njemačke plemićke titule, što je narodu utjerivalo nepovjerenje prema kraljevskoj obitelji. Kralj je, stoga, dana [[17. srpnja]] [[1917]]. godine sazvao parlament i promijenio ime svoje dinastije u Windsor. Sve njemačke titule koje su on i njegova obitelj nosili kao potomci kraljevića Alberta Đuro V. je ukinuo, a svim potomcima kraljice Viktorije koji nisu bili kraljevskog roda prezime je promijenio u Windsor. Kako je Ujedinjeno Kraljevstvo tada imalo previše kraljevića, zahvaljujući pravilu kojim se ta titula dodjeljivala svim potomcima suverena u muškoj liniji i suprugama kraljevića, Đuro je iskoristio ovu priliku da ograniči prinčevske titule samo na suverenovu djecu i djecu suverenovih sinova.
Kada je u [[Rusija|Rusiji]] nasilno zbačen ĐurovĐurin prvi rođak, dotadašnji car Nikolaj II., Đuro je ponudio azil bivšoj ruskoj carskoj obitelji. Sa ovom kraljevom odlukom nisu se slagali [[premijer Ujedinjenog Kraljevstva|premijer]] i ostali državnici, koji su se bojali da bi zajedno sa Romanovima revolucija mogla stići i u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dok su se u Londonu vodile rasprave o mogućnostima spašavanja Romanova, u Rusiji su boljševici jačali. ĐurovĐurin plan o spašavanju rođaka nije nikada izvršen, te su car, carica, četiri njihove kćeri i sin strijeljani. Nešto kasnije iste godine, ĐurovaĐurina tetka, carica majka Marija Fjodorovna, stigla je u London kod svoje sestre, kraljice majke Aleksandre.
ĐurovĐurin odnos sa najstarijim sinom, Edvardom, kraljevićem od Walesa, uveliko se pogoršao pred kraj kraljevog života. Đuro je kritizirao Edvardovu nevoljkost da se oženi i osnuje obitelj, te da svoju ulogu budućeg monarha shvati ozbiljnije. Kralj je posebno bio nezadovoljan njegovim odnosom sa [[Wallis Warfield]], Amerikankom koja se tijekom veze sa Edvardom razvela po drugi put. Đuro je iskreno vjerovao da Edvard neće biti sposoban voditi kraljevstvo, te se nadao da će kruna na kraju doći do njegovog mlađeg sina Alberta i kraljevne "Lilibet".
Prvi svjetski rat i navika na pušenje uzela je maha na ĐurovomĐurinom zdravlju. Godine [[1928]]. kralj se ozbiljno razbolio i njegovi sinovi su počeli preuzimati njegove dužnosti. Nikada se nije potpuno oporavio od bronhitisa kojeg je zadobio u tom periodu. Umro je pet minuta prije ponoći, u noći između 20. i 21. siječnja. Naslijedio ga je sin Edvard, ali je, baš prema ĐurovomĐurinom predviđanju, [[abdikacija|abdicirao]] nepunu godinu po dolasku na tron i prepustio krunu mlađem bratu Albertu.
{{Redoslijed|
|
