|
'''Rikard III.''' ([[2. listopada]] [[1452]]. – [[22. kolovoza]] [[1485]].), [[Engleska|engleski]] kralj od [[1483]]. do svoje smrti.
Bio je brat [[Engleska|engleskog]] kralja [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] U mladosti bio je povjeren na brigu grofu od Warwicka koji je njegovunjegovom bratu [[Edvard IV.|Edvardu IV.]] pomogao zadobiti krunu, te je oženio njegovu mlađu kćer AnneAnu Neville koja je bila udovica iza pokojnog Edvarda, sina i nasljednika kralja [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]]. S njom je imao sina koji je umro u dobi od jedanaest godina.
Tijekom bratove vladavine istakao se lojalnošću, te kao vojni zapovjednik, zbog čega ga je brat nagradio titulom vojvode od Gloucestera i velikim zemljišnim posjedima u sjevernoj [[Engleska|Engleskoj]]. Nakon bratove smrti vladao je kratko kao regent s titulom ''lorda protektora'' mladog kralja [[Edvard V.|Edvarda V.]]. No Rikard nije iskazivao lojalnost mladom kralju nego je, uz pomoć HenryijaHenryja Stafforda, vojvode od Buckinghama (koji je imao osobni i obiteljski sukob sa [[Edvard V.|Edvardovom]] majkom ElizabethomElizabetom Woodville) pred Parlamentom pokrenuo postupak kojim je želio dokazati da njegov nećak nema legitimitet naslijediti englesku krunu.
[[25. lipnja]] [[1483]]. godine Parlament je proglasio mladog [[Edvard V.|Edvarda V.]] i njegovog mlađeg brata Rikarda od Shrewsburyja, grofavojvodu od ShrewsburyjaYorka (ostala djeca bila su ženskog spola), nelegitimnimnezakonitim nasljednicima krune, jer je dokazano da je Rikardov pokojni brat [[Edvard IV.]], prije nego se oženio sa ElizabethElizabetom Woodville već bio oženjen sa Ladyledi EleanorEleanorom Butler, pa je stoga brak sa ElizabethElizabetom bio nevaljan i djeca rođena u tom braku nezakonita. Kako su druga Rikardova braća umrla prije pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]], Rikard je bio jedini zakoniti nasljednik krune jer nije imao protukandidata za prijestolje. Mladi kralj [[Edvard V.]] i njegov brat Rikard od Shrewsburyja zatočeni su, tobože radi vlastite sigurnosti, u [[Londonski toranj|London Tower]] i nikada više nisu viđeni. Najvjerojatnije su ubijeni, a za što se optuživalo Rikarda i vojvodu od Buckinghama ali bez dokaza. Rikard se, slijedom navedenih događanja, dao [[6. srpnja]] [[1483]]. okruniti za engleskog kralja pod imenom Rikard III.
Rikard je znan kao pobožan i sposoban vladar, vojnik i organizator, no, nitini u jednom trenutku svoje vladavine, nije zadobio povjerenje visokog plemstva koje ga nije smatralo legitimnozakonito izabranim kraljem. Nakon preuzimanja krune i umorstvapretpostavljenog ubojstva mladog kralja [[Edvard V.|Edvarda V.]] i njegova brata Rikarda od Shrewsburyija, uklonio je utjecaj klana Woodville (obitelji kraljice Elizabete, udovice pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]]), ali je i dalje bio politički vrlo ranjiv jer je svojim sumnjivim preuzimanjem vlasti podijelio do tada ujedinjene pripadnike i pobornike klanakuće York.
Tijekom Rikardove vladavine dogodilo se nekoliko pobuna njegovih oponenataprotivnika. Prva pobuna bila je povedena od strane klanaobitelji Woodville, ali ju je Rikard brzo svladao.
Druga pobuna, [[1483]]. godine, bila je predvođenapod Henryijemvodstvom StaffordomHenryja Stafforda, vojvodomvojvode od Buckinghama, istimistog onimonog koji je Rikardu svesrdno pomogao da se uspne nadomogne tronkrune, ali se u međuvremenu s njime politički razišao i okrenuo mu leđa. Rikard je uz pomoć sreće i svojih vojnih sposobnosti uspio svladati ovu pobunu, te je vojno porazio vojvodu od Buckinghama i dao mu odrubiti glavu.
Treća i najvažnija pobuna bila je ona [[Henrik VII.|Henrika Tudora]], pripadnika [[Wales|velške]] obitelji Tudor iz Penmynydda, čiji je otac Edmund bio oženio MargaretMargaretu Beaufort, nasljednicu bočne srodničkepobočne linije klanakuće Lancaster. Kako je uspravna srodničkaglavna linija klanadinastije Lancaster bila prekinuta smrću [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]] i njegova sina Edvarda, sin Edmunda Tudora, [[Henrik VII.|Henrik Tudor]] postao je neočekivani nositelj lancasterskih nadanja u borbi protiv klanakuće York. U [[Bitka na Bosworthskom polju|bicibitci kod Boswortha]] [[22. kolovoza]] [[1485]]. [[Henrik VII.|Henrik Tudor]] je uz pomoć [[Francuska|francuskih]] snaga napao Rikarda koji je imao vrlo slabu potporu engleskog vodećeg plemstva i zbog toga izdan od preostalog dijela plemstva, te ga teško porazio pri čemu je Rikard poginuo na bojnom polju. OnBio je bio posljednji [[Engleska|engleski]] kralj koji je poginuo u borbibitci, te posljednji kralj iz dinastije York i njegovim porazom završili su [[Ratovi dviju ruža]]. Kako je Rikardov jedini sin umro sa jedanaest godina, pa isti nije imao nasljednika, pobjednik u bicibitci kod Boswortha [[Henrik VII.|Henrik Tudor]] proglasio se [[1485]]. godine (dvije godine nakon početka Rikardove vladavine) engleskim kraljem i bio jepostao začetnikzačetnikom engleske kraljevske dinastije Tudor.
Prema predaji, a i tvrdnjama mnogih povjesničara, Rikard je upamćen kao zla i vlastohlepna osoba, zaslužna ili barem optuživana za mnoga zlodjela kao što su na primjer ubojstvo [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], osobnu egzekuciju brata Georgea koji je bio izdao zajedničkog brata i kralja [[Edvard IV.|Edvarda IV.]], ubojstvo Edvarda od Westminstera (sina [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]]) čiju je udovicu AnneAnu Neville naknadno (navodno pod prisilom) oženio, ubojstvo te iste supruge, te sumnjivo razvlašćivanje i ubojstvo mladog kralja [[Edvard V.|Edvarda V.]] i njegovog brata Rikarda od ShrewsburyijaShrewsburyja. No "najzaslužniji" za lošu reputaciju Rikarda III. je [[William Shakespeare]] koji je njegovu kratku vladavinu opisao u svojoj povijesnoj drami "Rikard III.", a koja je vjerojatno utjecala na mnoge generacije, ne samo povjesničara.
|
