Pero Tutavac Bilić: razlika između inačica

Njegovo se ime spominje se kao jedno od značajnijih jezikoslovnih imena u [[hrvatsko iseljeništvo|hrvatskomhrvatskomu iseljeništvu]], zajedno s imenima [[Branko Franolić|Branka Franolića]] u [[Engleska|Engleskoj]], [[Vinko Grubišić|Vinka Grubišića]] i [[Antun Knežević (jezikoslovac)| Antuna Kneževića]] u Njemačkoj, te [[Krsto Spalatin|Krste Spalatina]] i [[Ante Kadić|Ante Kadića]] u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]].<ref name="Grubišić">Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), ''Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14. – 18. rujna 1999.). '' Knjiga I., Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001., ISBN 953-175-112-9, str. 401. – 408. (citirano sa str. 407.).</ref>

Tutavac je svoj pravopis temeljio na [[ikavica|ikavici]], a kako piše u Pogovoru njegovoga ''Pravopisa hrvatskog jezika'', pomogli su mu kao suradnici: [[Zvonimir Fržop]], [[Ante Gazzari]] (Tonko), [[Vladislav Luburić]] i [[Aleksandar Zoričić]], te hrvatski pisci i književnici [[Željko Bebek (književnik)| Željko Bebek]], [[Stipan Fištrović]], [[Duško Kalebić]] i [[Nikola Kežić]] i drugi čija imena zbog raznovrsnih razloga nije spomenuo. Osobitu zahvalu dao je [[Frano Jović|Frani Joviću]] čije su kritičke napomene posebno pridonijele njegovomu ostvaraju. Tutavac je svoj Pravopis dovršio [[18. kolovoza]] [[1971.]],<ref>Pero Tutavac, ''Pravopis hrvatskog jezika : Priručno izdańe'', Buenos Aires : Svitlenik, 1971., str. 34.</ref> dok je pogovor napisao ranije, [[9. srpnja]] [[1971.]] godine.<ref>Tutavac, 1971., 106.</ref> Peti dio Pravopisa je trebao biti ''Pravopisni Ričnik'' u istom obimu kao i sam Pravopis. Jedna od odrednica njegovoga Pravopisa je i preuzimanje zemljopisnih naziva iz jezika posrednika u slučajevima ''dalekih krajeva'' (primjerice: [[Bombay]], [[Burma]], [[Peking]]), <ref>Tutavac, 1971., 89.</ref> te isto tako i imena i prezimena iz ''dalekih krajeva'' ([[Gamal Abdel Nasser]]).<ref>Tutavac, 1971., 91.</ref> U ''Pravopisu'' i u ''Sedam pečeta hrvatske povistnice'' naglašava pravo [[Crnogorci|crnogorskoga naroda]] na svoju samobitnost, na [[crnogorski jezik]]<ref>Pravopis hrvatskog jezika, str. 91.</ref> i [[Crna Gora|crnogorsku državu]].<ref>Sedam pečeta hrvatske povistnice, str. 13.</ref> Tutavac je u [[hrvatska abeceda|hrvatsku abecedu]] uveo poseban znak za slovo [[dž]] ('''Ď''' i '''<font face="Lucida Console" style="color:#000000;color:black">&#271;</font>'''), preuzeo je iz [[HAZU|Akademijina]] ''Rječnika'' umjesto slova [[nj]] znakove '''Ń''' i '''ń''', te je umjesto slova [[lj]] uveo znakove '''Ł''' i '''ł'''.<ref>Tutavac, 1971., 3.</ref>