Josip Frank: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 30:
Ipak, njegova bezkompromisna politika u obrani hrvatskoga državnog prava nasuprot [[Jugoslavija|jugoslavenskoj]] i [[Velika Srbija|velikosrpskoj]] ideji pružanjem podrške kraljevskom dvoru dovela je do krize unutar stranke. Stoga stranačka struja, tzv. [[Starčevićeva stranka prava|milinovci]], predvođena Milom Starčevićem, napušta stranku [[1908.]] i osniva Starčevićevu stranku prava. No ni to nije pokolebalo Josipa Franka u njegovoj provedbi vlastitih političkih ideja. Nažalost, [[1909.]] je obolio i više nije imao utjecaja na stranačku politiku.
 
Za vrijeme [[aneksijska kriza|aneksijske krize]] kad je Austro-Ugarska pripojila BiH, pripremio je postrojavanje [[Hrvatska narodna legija|Hrvatske narodne legije]], vojne postrojbe koja se je trebala suprotstaviti pripremanim upadima vojnih i paravojnih postrojba iz Srbije ([[Vojska Kraljevine Srbije|srbijanske vojske]], [[četnici|četničkih]] i [[komiti|komitskih]] odreda <ref name="Hasanbegović">Zlatko Hasanbegović: Islam i muslimani u pravaškoj ideologiji: o pokušaju gradnje "pravaške" džamije u Zagrebu 1908., u zborniku radova Pravaška misao i politika, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6324-61-3, str. 93.</ref>, [[Narodna odbrana|Narodne odbrane]] i dr.
 
Stranka se nakon što se Frank razbolio 1909. sve više približava krugu [[katoličanstvo|katoličkih]] intelektualaca okupljenih oko lista "[[Hrvatstvo]]", s kojima se krajem [[1910.]] ujedinila te promijenila ime u [[Kršćansko-socijalna stranka prava]]. Već krajem [[1911.]], dolazi do dogovora između Kršćansko-socijalne stranke prava i [[Starčevićeva stranka prava|Starčevićeve stranke prava]] oko ujedinjenja u [[Stranka prava|Stranku prava]]. Tako se stranka vratila svom starom imenu, a ujedinjenjem s milinovcima još više je ojačala. No Josip Frank ubrzo, [[17. prosinca]] [[1911]]., u Zagrebu umire. Josip Frank je u jednom burnom razdoblju hrvatske [[povijest]]i svojim neumornim političkim djelovanjem, ne štedeći svoje intelektualne, organizatorske i financijske mogućnosti, unatoč svim neprilikama, učvrstio i usmjerio pravaštvo u obrani hrvatskog državnog prava nasuprot svim mađarskim, velikosrpskim i jugoslavenskim presizanjima prema slobodi hrvatskog naroda.