Nekreditni novac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{pogrješni format nadnevka}}
Pojam '''nekreditni novac''' pojavljuje se osamdesetih godina prošlog stoljeća u krugu [[Ekonomija|ekonomskih]] mislioca unutar jugoslavenskog [[Radničko samoupravljanje|samoupravnog]] [[Socijalizam|socijalizma]]. Tada se sa okruglog stola na temu "Što su to ekonomske zakonitosti" kao refleksije na ideal moguće pravednijeg ekonomskog sustava, razvila javna diskusija, pa se javljaju članci u listu "Ekonomska politika".
22.
==Teorijska priroda nekreditnog novca==
Redak 16:
Na tragu iste ideje direktor Američkog Monetarnog Instituta, Stephen Zarlenga, napisao je knjigu "The lost science of money" gdje daje povijest novca. Tu se realni novac promatra upravo kao nekreditni novac, za razliku od kreditnog, koji je zajam. Zarlenga polazi od [[Aristotel|Aristotela]], koji kaže da je novac vrijednost koju pravi [[država]], a kreditni novac prave privatne [[Banka|banke]]. Zato kaže da je država dužna praviti novac, a ne privatne banke.
Biagio Bossone, koji je bio izvršni direktor Svjetske banke i MMF-a, određen za vođu radne grupe koja je pripremala prijedloge za Samit G-20 u Londonu, 2009. godine. 8.
C.H. Douglas se donekle približava ideji nekreditnog novca, on je razvio doktrinu tkz. [[Socijalni kredit|socijalnog kredita]], čiji bi vlasnik bio narod pa tako dobijao i njegovu kamatu.
|