Mraclin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 99:
Oktavijan, budući [[rimski car]] [[August]], oko [[35. pr. Kr.]] prolazi kroz Mraclin u [[rat]]nom pohodu na Segesticu. [[Rim]]ska vojska staru galsku [[cesta|cestu]] modernizira prema rimskim standardima. Počela je žešća romanizacija mraclinačkog prostora o čemu svjedoči i danas vidljiva centurijacija obradivih površina na centurije, a svaka [[centurija]] je imala 50 [[hektar]]a zemlje.
 
Na rimskoj cestovnoj karti nastaloj oko [[340]]. godine ucrtan je rimskistarorimski grad ''[[Ad Fines]]'' na 20 rimskih milja od ''Sisciae'' prema zapadu, što je (29 kilometara i 600 metara), to se poklapa sa udaljenošću lokaliteta "Gradišće" u Vukomeričkim goricama ali i Mraclina, no ipak prema veličini ostataka i opisanom smjeru za [[Topusko]] ostaciostatci ''Ad Finesa'' vjerojatno leže na području današnjeg [[Gornji Hruševec|Gornjeg Hruševca]] na kojem je otkriveno postojanje ostataka velikoga rimskoga grada na širokom prostoru šumskog lokaliteta ''Gradišće'' zbog čega i nije dosad dovoljno istražen. Otkrivanje spomenutog lokaliteta primjetio je 80-ih godina ravnatelj škole Slavko Kolar profesor Nikola Sorić prilikom obilaska lokalnih naselja uočio je na mnogim nastambama specifičnu [[rimska opeka|rimsku opeku]] (cigla) te saznao kako se lokalno stanovništvo stoljećima koristi gotovim materijalom za izgradnju objekata iz spomenutog lokaliteta "Gradišće". Nakon prvih istraživanja provedenih 1986. otkriveni su ostaciostatci velikoga rimskoga naselja opasanog zidinama na širokoj visoravni, dok se u središtu visoravni nalazi stožac, to jest ostatak monumentalne građevine (vjerojatno staroga hrama) na kojem je pronađeno oružje iz rano hrvatskogaranohrvatskoga razdoblja.
 
<!-- a ovaj izbačeni dio?
To je prostor današnjeg Mraclina. [[Arheologija|Arheološkim]] istraživanjima moguće je naći ostatke Ad Finesa u središnjem i [[Jug|južnom]] Mraclinu. Središte Mraclina i danas ima sve karakteristike rimskog planiranja prostora
-->
 
U [[3. stoljeće|3.]] i [[4. stoljeće|4. stoljeću]] iz Sisačke biskupije, poznate po sv. Kvirinu, širi se [[kršćanstvo]] te se ukorjenjuje u mraclinačkom prostoru. Rimska cesta koja je prolazila mraclinačkim prostorom smjerom Laze-Kobilnak-Doblač-Maćkovec-Obrož-Podumice-Okuje, pogoduje širenju kršćanstva. Prema legendi, [[sveti Vid]], današnji zaštitnik Mraclina, podnio je mučeništvo za [[Dioklecijan]]ovih progona kršćana početkom 4. stoljeća.
Line 328 ⟶ 332:
U rujnu [[1940]]. godine u kući Nikole Paripovića održan je tajni sastanak malobrojnih ljubitelja boljševičkih ideja. Do kuće Nikole Paripovića je "bunker". To su ostaci neizgrađene mljekare.
 
[[1941]]. godine se Mraclin raskolio na tri dijela: gaćare, lipare, i hazjajine.{{nedostaje izvor}}
 
[[10. travnja]] 1941. godine austro-ugarski domobranski časnik [[Slavko Kvaternik]] je proglasio [[NDH]]. Mraclinački malobrojni lipari i njihov vođa Kos Talijan su zadovoljni. Gaćari se boje jer ih lipari ne podnose. Stoga odlaze u pasivnost, a njihov vođa Maček u [[koncentracijski logor Jasenovac]]. Ljubitelji Hazjajina se potajno pripravljaju za obračun s liparima. Po danu Mraclinom gazduju lipari, a noću gospodari [[Vukomeričke gorice|Vukomeričkih gorica]]. [[Oružje]]m kucaju po prozorima i traže [[brašno]], mast, [[Kuhinjska sol|sol]] i ostale namirnice. Robu treba odnjeti Nikoli Paripoviću odakle se prevozi u Gorice. Miroljubivi Mraclinčani govore:
Line 335 ⟶ 339:
[[Datoteka:NezavisnaDrzavaHrvatska.png|thumb|200px|Podjela NDH na župe, prije pada Italije]]
 
U toku Drugog svjetskog rata u selu djeluje tajna boljševička organizacija "PPK" ([[Protiv pete kolone]]).{{nedostaje izvor}} Pripadnici PPK-a su ''"pepekovci"''. Jedan je Mraclinčanin imao nadimak - Pepekovec. Ana Štuban Stipčić će osjetiti pepekovačku strast za ubijanjem civila. Ivan Cvetnić Baričin također. Svjedoci kažu da si je sam morao iskopati [[groblje|grob]].
 
[[27. rujna]] [[1943]]. godine pozaspali Mraclin je u 23 [[sat]]a probudila [[eksplozija]]. [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Partizan]]ski mineri su minirali pružni [[most]] iznad potoka Obdine kod kuće obitelji Rogina. Naišao je njemački oklopni vlak i mina je eksplodirala, a [[Nijemci]] su iz [[vlak]]a osvijetlili prve kuće i žestoko zapucali. Civili Ferda i Pavel Kos su ubijeni. To je [[ratni zločin]]. Mnogi su se pitali zašto je [[mina]] podmetnuta?
Line 346 ⟶ 350:
Na samu [[Nova godina|Novu godinu]] [[1944]]. kod pružnog prijelaza vise žrtve njemačko-kozačkog terora.
 
[[7. svibnja]] [[1945]]. godine u prijepodnevnim satima u Mraclin ulaze crveni dečki koje vodi [[Zagreb|Zagrepčanin]] iz [[Trnje|Trnja]] Stjepan Cerjan Puba. U ranim poslijepodnevnim satima iz pravca Gorice izvršen je njemačko-liparski{{pojasniti|tko su ovi?}} protuudar. Vode se ulične borbe. Stjepan Cerjan je ranjen kod vatrogasnog spremišta. Mraclinčani su u skloništima i podrumu Stanka Galekovića. Njemački [[tenk]] uništava željezničku prugu. Na kraju pobjeđuju ''Pubini dečki'', a njemačko-liparski ostaci se povlače prema Gorici.
 
Junaštvo vatrogasca Josipa Galekovića Dušeka. Za vrijeme uličnih borbi [[Požar|planulo]] je vatrogasno spremište. Dušek utrčava u goruću zgradu i izvlači vatrogasnu imovinu. Odlikovan je kolajnom.