Ludovik I. Anžuvinac: razlika između inačica

Poražen od strane [[Mleci|VenecijeMletaka]] u ranijem pohodu protiv [[Zadar|Zadra]] (1346), Ludovik se iskrcao na ekspediciji protiv [[Napulj]]a da osveti ubojstvo svog brata Andrije, kneza Kalabrije, muža Ivane I. od NapuljaNapuljske. Okolnosti njegove smrti su vezane za dvorsku urotu u kojoj je sudjelovala i sama kraljica. Ludovik je došao u Italiju [[3. studenog]] [[1347]]. i poslije je dobio potporu mnogih mjesnih prinčeva, ušao je u [[Benevent]] rane 1348, zahvaljujući podršci napuljskog baruna. [[15. siječnja]], Ivana je otišla iz Napulja brodom za [[Provansa|Provansu]], uskoro će to isto napraviti i njen muž, Luj od Taranta. Postavio se za napuljskog kralja bez većih problema, usprkos tome Ludovik se morao brzo povući zbog dolaska [[kuga|kuge]]. U svojoj žurbi da napusti opustošenu Italiju, imenovao je dva ugarska službenika da zadrže prijestolje. Oni su uskoro izgubili potporu baruna i otvorili su put povratku Ivane i njenog muža.

Od 1356. do 1358. Ludovik je počeo novi rat protiv Venecije za vlast nad [[Dalmacija|Dalmacijom]]. Poslije uspješnog organiziranja protumletačke lige, Ludovik je naredio dalmatinskim gradovima da pale i ubijaju sve Venecijance. [[Zadarski mir|Zadarskim mirom]] ([[1358.]]), svi Ludovikovi zahtjevi za [[Jadran]]sku regiju bili su prihvaćeni. Odmah je sagradio Jadranskujadransku flotu. Zadarskim mirom većina dalmatinskih gradova i obale došla je pod vlast Ludovika i hrvatskoga [[Ban|bana]], osim [[Dubrovnik|Dubrovnika]], koji je prizmnao vrhovnu vlast hrvatskoga bana i hrvatsko-ugarskog kralja, ali ostao samostalanasamostalan, odnosno Zadarskim mirom te poslije [[Višegradski ugovor|Višegradskim ugovorm]] je stvorena [[Dubrovačka Republika]].