Vuk Karadžić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Vanj. poveznica
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:VukKaradzic.jpg|mini|'''Vuk Stefanović Karadžić''']]
 
'''Vuk Stefanović Karadžić''' ([[Tršić]], [[7. studenoga]] [[1787]]. – [[Beč]], [[7. veljače]] [[1864]].), [[Srbija|srbijanski]] jezikoslovac i reformator [[Srpski jezik|srpskoga]] jezika. Pored jezičnoga rada politički značaj Vuka Karadžića za suvremenu srpsku povijest je bitan jer su njegove teze značajno utjecale na velikosrpski pokret.{{Nedostaje<ref>Vuk izvor}}Karadžić: Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona ("Srbi svi i svuda")</ref> Vjeruje se I da je Vuk preuzeo riječi iz Hrvatske gramatike napisane 1604. (Bartol Kašić) da bi napisao Srpsku gramatiku u 1814.{{Nedostaje<ref>Podlistak u Slobodnoj Dalmaciji, 1991. </ref><!-- bio je u nekoliko izvor}}nastavaka--> Na Karadžića je značajno utjecao [[Jernej Kopitar]].
 
== Život ==
Rođen je u obitelji u kojoj su djeca umirala, pa je dobio ime Vuk kako ga vještice ne bi ubile. Rođen je u [[Tršić]]u u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] (danas Srbija). Očevim podrijetlom (baka i djed) je iz plemena Drobnjaci (suvremena [[Crna Gora]], oblast između sadašnjih općina [[Žabljak]] i [[Šavnik]]), iz sela [[Petnjica (Šavnik, Crna Gora)|Petnjica]], a majka mu je rođena u Bratonožićima[[Bratonožići]]ma u Crnoj Gori. Pisati i čitati je naučio kod rođaka Jevte Savića, jedinog pismenog čovjeka u kraju. Obrazovanje je nastavio u [[Loznica|Loznici]], a kasnije u [[manastir]]u [[Tronoša|Tronoši]]. Kako ga u manastiru nisu podučavali, nego tjerali čuvati stoku, otac ga je vratio kući. Ne uspjevši se upisati u [[Srijemski Karlovci|karlovačku]] gimnaziju, odlazi u Petrinje. Kasnije stiže u [[Beograd]] kako bi upoznao [[Dositej Obradović|Dositej]]a, svog voljenog prosvjetitelja. Dositej ga nije prihvatio, pa je Vuk razočaran otišao u [[Jadar]] i počeo raditi kao pisar kod Jakova Nenadovića. Nakon otvaranja Velike škole u Beogradu, Vuk je postao njen đak. Ubrzo obolijeva i odlazi na liječenje u Peštu. Kasnije se vraća u [[Srbija|Srbiju]] i kada ustanak propada, odlazi u [[Beč]], gdje upoznaje [[Jernej Kopitar|Jerneja Kopitara]] koji mu dalje pomaže u ostvarenju planova. Započeo je svoj rad na reformi [[Srpski jezik|srpskog jezika]] i pravopisa i uvođenju narodnog jezika u književnost. Slavno pravilo V. S. Karadžića »Piši kako govoriš«, imali su Hrvati prije Karadžića, a Karadžić ga je jednostavno izvadio iz djela Nijemca [[Johann Christoph Adelung|Johanna Adelunga]], ''Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie''; koje glasi ''Schreib wie du sprichst'' (Piši kako govoriš). Sve biografije o Karadžiću ističu velik utjecaj Kopitara na njegov rad. U početnim koracima Karadžića, Kopitar, je bio glavni pokretač. Općenito je potvrđena misao, da nije bilo Kopitara, nikada ne bi bilo Karadžića, ni njegovih zasluga za srpski jezik. Zbog problema s [[Miloš Obrenović|knezom Milošem]] bilo mu je zabranjeno tiskati knjige u Srbiji, a i u austrijskoj državi. Svojim radom stječe prijatelje i pomoć u [[Rusija|Rusiji]], gdje dobiva stalnu mirovinu 1826. godine. U obitelji mu je ostala živa samo kći Mina Karadžić.
 
Vuk je umro u Beču. Njegove kosti prenesene su u Beograd [[1897]]. godine i s velikim počastima pokopane u Sabornoj crkvi, pored [[Dositej Obradović|Dositeja Obradovića]].