Stevan Hristić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 6:
Njegov najznačajniji doprinos razvoju kulturnog života Srbije je osnivanje i vođenje [[Beogradska filharmonija|Beogradske filharmonije]]. Naporedo sa tim, bio je i direktor Beogradske opere u periodu [[1924]].-[[1935]]., a [[1937]]. je jedan od osnivača i prvih profesora Muzičke akademije, a kasnije je i jedno vreme bio njen rektor. Nakon Drugog svjetskog rata, [[1945]]. učestvuje u osnivanju Udruženja kompozitora Srbije, čiji je jedan od prvih predsjednika, a takođe je bio i prvi predsjednik Saveza kompozitora Jugoslavije (osn. [[1950]].). Osim ovih uvaženih funkcija, nosio je i najvišu akademsku titulu, budući član, najpre dopisni ([[1948]].-[[1950]].), a zatim i redovni (od [[1950]].) Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU).
 
Ipak, najviše zasluga nosi za svoje stvaralaštvo. Ono počinje pisanjem scenske muzike za komad s pjevanjem „''Čučuk Stana''” ([[1907]].), a do kraja svog života je napisao i solo pjesme, nekoliko zborskih djela, dve koncertantne kompozicije, „''Simfonijsku fantaziju za violinu i orkestar''” (diplomski rad u Lajpcigu) i „''Rapsodija za klavir i orkestar''”. Njegova najznačajnija, i najpoznatija, djela su (prvi u srpskoj muzici) [[oratorijum]] „''[[Vaskrsenje (oratorijum)|Vaskrsenje]]''”, izvaredno „''Opelo u b-moll-u''”, jedina dovršena [[opera]] „''[[Suton (opera)|Suton]]''” i, kao njegovo najpoznatije, a moglo bi se reći i najkvalitetnije djelo, [[balet]] „''[[Ohridska legenda]]''”.
 
*'''Opus'''