Ivan Belostenec: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
'''Ivan Belostenec''' (Joannis Bellosztenecz; [[Varaždin]], [[1593]]. ili [[1594]]. - [[Lepoglava]], [[10. veljače]] [[1675]].) hrvatski je jezikoslovac i leksikograf.
Godine [[1616]]. stupio je u [[pavlini|Pavlinski red]]. [[Filozofija|Filozofiju]] studirao u [[Beč]]u, bogoslovlje u [[Rim]]u. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i [[Pavlinski samostan Sveta Jelena|Svetoj Jeleni]] kod [[Čakovec|Čakovca]], vizitator u [[Istra|Istri]], provincijal pavlinske provincije.
Pisao je pjesme i propovijedi (''Deset propovijedi o euharistiji'', [[1672]]). Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani rječnik ''Gazophylacium, seu latino-illyiricorum (latinsko-hrvatski) onomatum aerarium'' (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov ''Gazophylacium illyrico-latinum''). Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat ('''ě''' - '''e''' sa kvačicom ili takozvano rogato '''e'''). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj ([[kajkavsko]]-[[čakavsko]]-[[štokavsko]]j) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike [[ozaljski književno-jezični krug|ozaljskoga]] književno-jezičnoga kruga. Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini [[Jerolim Orlović]] i [[Andrija Mužar]] (objavljen je u [[Zagreb]]u [[1740.]]).
| |||