Inačica od 13. studenoga 2011. u 00:34 uredi Nativa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 2.221 edit Nova stranica: '''Ovo bi mogla biti moja ulica''' kultna je predstava autorskog tima Anice Tomić i Jelene Kovačić nastala u produkciji [[ZKM\|Zagrebačkog ...		Inačica od 16. svibnja 2012. u 17:37 uredi ukloni ovu izmjenu Nativa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 2.221 edit mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: ''Ovo bi mogla biti moja ulica'' prva je predstava koja progovara o nasilju među mladima u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]]. Posvećena je zagrebačkom maturantu [[Luka Ritz\|Luki Ritzu]], te svim mladićima i djevojkama koji su stradali na ulicama Hrvatskih gradova. Autorice naglašavaju kako predstava nije rekonstrukcija onoga što se dogodilo Luki, već je priča predstave tek potencijalno ostvariva. Iako su karakteri izmišljeni, problem koji ih okuplja stvaran je, a njihov susret s jedinom osobom koja na sceni izgovara svoje ime i prezime, [[Lara Janić\|Larom Janić]], prijateljicom [[Luka Ritz\|Luke Ritza]], trenutak je u kojem se kazališna stvarnost susreće s onom koju svakodnevo živimo. U kazališnoj knjižici autirice su zapisale: ''«Ova predstava tako se obraća svima onima koji su na bilo koji način svjedočili nasilju: žrtvama, nasilnicima, roditeljima, djeci, susjedima, nastavnicima, slučajnim prolaznicima, predstavnicima mjerodavnih institucija.... Svima onima koji će se u njoj možda prepoznati ili osjetiti potrebu da odgovore na neko od pitanja što ih ona postavlja. Trenutak kada smo se pitale tko to ima pravo oduzeti drugomu bez ikakva razloga jedinu i apsolutnu slobodu, to jest život sam, bio je i trenutak našega prepoznavanja u Lukinoj priči.»'' Lukini roditelji [[Suzana Ritz]] i [[Reno Ritz]] bili su ~~bili~~ velika podrška autorskoj ekipi predstave, a ~~u izjavi~~ za [[Jutarnji list]] ~~rekli~~izjavili su: ''«…Bilo nam je izuzetno teško za gledati, pucali smo po šavovima, a predstavu smo prije svečane premijere vidjeli već nekoliko puta'' - rekla je [[Suzana Ritz]]. ~~Predstava je imala jak edukacijski dio, što je u svojoj izjavi spomenuo i~~ [[Reno Ritz]] je također izjavio: ''«Iako je ovo predstava koja govori o svim žrtvama nasilja, mi smo itekako prepoznali neke intimne stvari koje su nas pogodile. Ona je ciljano napravljena za mlade, a već je jučer organizirana i izvedba za ravnatelje i pedagoge kako bi se potaknuo organzirani dolazak školske djece na predstavu. Treba istaknuti da to nije klasična predstava nakon koje idete kući, nego su gledatelji pozvani i da zapišu svoje svoje dojmove o predstavi. Oni će poslije poslužiti kao materijal za diskusije u savjetovalištu.'' Predstava je proglašena jednim od vrhunaca kazališne sezone, te uz predstave [[S druge strane]] i [[Zagrebački pentagram]] spada u najuspješnije predstave [[ZKM]]-a s početka [[21]]. stoljeća. Kritika je jednoglasno hvalila predstavu pa je tako [[Bojana Radović]] u [[Večernji list\|Večernjem listu]] zapisala: ''«"Hrabra predstava koja ne traži krivca, ali proziva sve nas.»"'' [[Nataša Govedić]] je u [[Novi list\|Novom listu]] zapisala «''"Predstava inspirirana tragičnom pogibijom mladog Zagrepčanina Luke Ritza, predstava je sa snažnom aktivističkom crtom koja iznova propituje odnos umjetnosti i djelovanja, teatra i života… Gromoglasni pljesak i povici »bravo« kako autoricama tako i cijelom ansamblu nisu htjeli utihnuti u prepunoj dvorani»".'' Predstava je postigla veliki uspjeh kod publike, te su karte i godinu dana nakon premijere mjesecima unaprijed rasprodane čime je stekla titulu hit predstave. Predstava je praizvedena [[23. listopada]] [[2010]]. godine. Već [[6. travnja]] [[2011]]. svečano je odigrana [[50]]. put. [[18]]. i [[19. travnja]] [[2012.]] godine predstava je s velikim uspjehom gostovala u prestižnom [[Berlin\|berlinskom]] kazalištu ''Theater an der Parkaue''. == Autorski tim == Line 41 ⟶ 43: Obrada i aranžmani glazbe: [[Frano Đurović]]<br> Oblikovatelj svjetla: [[Aleksandar Čavlek]]<br> == Nagrade == '''[[Nagrada Hrvatskoga glumišta]]''', [[2011]].<br> ''- Najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst: [[Jelena Kovačić]] i [[Anica Tomić]]<br> ''- Najbolje glumačko ostvarenje u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade: [[Jadranka Đokić]]''<br> ==Izvori==

Ovo bi mogla biti moja ulica: razlika između inačica