Kuga u Splitu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 10:
Prva epidemija kuge koja je poharala Split bila je čuvena "crna smrt" (lat. ''peste'') iz [[1348]].-[[1349]]. godine koja je pokosila između četvrtine i dvije trećine tadašnje europske populacije i izazvala značajne promjene u ekonomiji i socijalnoj strukturi.
Uz izuzetak [[Dubrovnik|Dubrovnika]], strašna epidemija kuge u [[Dalmacija|Dalmaciji]] iz [[1348]]. i njezin utjecaj na društvo i gospodarstvo dalmatinskih gradova, slabo je istraživana.<ref>[http://209.85.135.132/search?q=cache:_EI1ECcLfzkJ:bib.irb.hr/datoteka/193162.KCrna_smrt_u_dalmatinskim_gradovima.doc+kuga+u+splitu&cd=36&hl=hr&ct=clnk&gl=hr Crna smrt u dalmatinskim gradovima - kuga u Splitu]</ref>
Prema pisanju splitskog kroničara poznatog kao ''A Cutheis'', kuga se počela širiti Splitom [[25. prosinca]] [[1348]]. godine.<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 191.</ref> Kroničar ne donosi nikakve podatke o broju preminulih, ali slikovito opisuje sav užas koji je zahvatio grad. Prema srednjovjekovnom shvaćanju, kroničar pomor izazvan kugom prikazuje kao posljedicu "mnogih i različitih zločina ljudi, koje su počinili protiv Boga".<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 191.</ref> Njegov opis je [[apokalipsa|apokaliptičan]]. Navodi kako su pomoru prethodili zatamnnjenje Sunca i Mjeseca, potresi i padanje zvijezda sa neba što je tipična apokaliptična ikonografija. Također, sliku općeg beznađa i očaja dočarava simboličkim spominjanjima [[vuk]]ova koji zavijaju oko gradskih zidina kao [[demon]]i, napadaju ljude te izvlače i jedu mrtvace iz grobova; zatim gavrannove koji graktaju nad gradom i [[šišmiš]]e. Sve to stvara sliku jeze i dramatike koja više poetski, negoli činjenično opisuje epidemiju kuge u gradu.
Također, ''A Cutheis'' piše o leševima koji su ležali neukopani po kućama i crkvama, jer nije ostao nitko od rodbine da ih sahrani, budući da su čitave obitelji podlijegale toj smrtonosnoj zarazi. Dalje kaže kako su "mnogi plemići i bezbrojni splitski pučani onih dana... umrli", a među umrlima nabraja i splitskog nadbiskupa [[Dominik Luccari|Dominika]] iz splitske plemićke obitelji Lukaris.<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 193.</ref> Od posljedica kuge umro je i nadbiskup Ivan, poslije čega je, [[30. travnja]] [[1349]]. godine, papa imenovao [[Hugolin Branca|Hugolina de Branca]] iz Augubia u [[Umbrija|Umbriji]] za novoga nadbiskupa.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 175.</ref>
Ukupan broj žrtava nije poznat, a nije poznato ni koliko je Split imao stanovnika uoči pojave kuge, ali evidentno je da je strahovita kuga kojka je harala po cijeloj Europi, pa tako i u Dalmaciji, odnijela na stotine života u Splitu.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 175.</ref>
=== Kuga iz 1527. godine ===
Godine [[1527]]. poharala je Split kuga koja ga je potpuno opustošila te populacijski i gospodarski unazadila. Za vrijeme trajanja epidemije umrlo je 6.000 ljudi i izgorjelo 250 kuća.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 72.</ref>
Prema podacima iz [[1525]]. godine, Split je tada imao 1.200 za oružje sposobnih ljudi. Godine [[1534]]., prema izvješću gradskog kneza '''Leonarda Bollanija,''' grad je imao samo 500 ljudi sposobnih za oružje.
Redak 42:
U Turskom Carstvu često je harala kuga, osobito u velikim gradovima. Jedna takva, pojavila se u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1606]]. godine. Odatle se proširila u Dalmaciju, zahvativši najprije Zagoru, a onda i Split.
Prvi se put pojavila kuga u kući trgovca Polenija, o čemu su gradske vlasti obavještene [[27. ožujka]]. Do [[20. travnja]] bilo je u gradu već 90, a u predgrađu 20 sumnjivih kuća.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 131.</ref>
Split u to vrijeme nije imao bolnicu pa je na poluotoku Sustipanu podignut poseban lazaret od dasaka za smještaj oboljelih od kuge. U tom se lazaretu 13. lipnja nalazilo 170 bolesnika.
U gradu je puku pomagao nadbiskup [[Markantun de Dominis]] potičući svećenstvo da pomaže i obavlja uredno svoje dušobrižničke dužnosti. Vlasti su providurom za zdravstvo imenovale '''Gianbattista Michela'''.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 131</ref>
Do [[23. travnja]] umrlo je u gradu 17 osoba, a u predgrađima 41, dok ih je u lazaretu umrlo 57, uz još 139 bolesnika.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 131.</ref> Od [[29. lipnja]] do [[1. srpnja]] umrlo je 113 osoba, a od [[3. srpnja|3.]] do [[8. srpnja]] ukupno 123 u gradu i predgrađima.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 132</ref>
Dana [[29. kolovoza]] javio je providur za zdravstvo mletačkom Senatu kako nema više novih slučajeva oboljenja te da u lazaretu na Sustipanu ima još samo 67 bolesnih. Sredinom prosinca zabilježen je posljednji slučaj bolesti.
Iz izvora se može iščitati kako je broj stanovnika prije kuge, zabilježen u kolovozu [[1606]]. godine, iznosio 4.223 stanovnika, od čega 3044 u gradu i 1179 u predgrađima. Nakon kuge, bilo je ukupno 1.045 stanovnika, od čega 800 u gradu te 605 u predgrađima.<ref>
=== Kuga iz 1784. godine ===
Redak 58:
Zbog neposrednog dodira i stalne trgovine s Turskom, u kojoj je često bjesnjela kuga, bila je Dalmacija, a osobito Split, neprestano izložena opasnosti od zaraze.
Kuga je izbila početkom [[1784]]. godine. Po izbijanju epidemije, većina gradskih plemića i bogatih građana pobjegla je iz grada, a seljaštvo se razbježalo po poljima. U gradu su ostali samo oni koji nisu imali kamo. Od [[29. ožujka]] do [[3. lipnja]] umrlo je u Splitu 1.060 osoba.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 207.</ref>
== Vidi još ==
| |||