|
[[Datoteka:George V of the united Kingdom.jpg|mini|desno|300px|ĐuroĐorđe V.]]
'''ĐuroĐorđe V.''' ([[London]], [[3. lipnja]] [[1865]]. - [[Norfolk]], [[20. siječnja]] [[1936]].), kralj [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] i britanskih prekomorskih dominiona, te car Indije od očeve do svoje smrti.
Rođen je kao drugi sin Edvarda i Aleksandre. U vrijeme Đurinog rođenja na tronu je sjedila njegova baka [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorija]].
Budući da je njegov otac imao starijeg sina, kraljevića Alberta Viktora, nije se očekivalo da će ĐuroĐorđe ikada postati kralj. Kako je ĐuroĐorđe bio samo petnaest mjeseci mlađi od Alberta Viktora, odlučeno je da će biti obrazovani zajedno. Ni Albert Viktor ni ĐuroĐorđe se nisu posebno intelektualno isticali, pa su poslani na obuku u britanskoj mornarici. Braća su u mornarici služila tri godine i za to vrijeme proputovali cijelo [[Britansko Carstvo]], te Virginiju, Južnu Ameriku, Mediteran i Japan. Po povratku u London braća su razdvojena kada je stariji upisan na koledž, a mlađi ostao u mornarici.
ĐuroĐorđe se tijekom svoje karijere u mornarici zaljubio u Marie, kćer svoga strica. Đurina baka, otac i stric su odobravali njihov [[brak]], ali njihove majke nisu. ĐuroĐorđe ju je zaprosio, ali ona je odbila, a kasnije je brakom postala kraljica Rumunjske.
Godine [[1891]]. Đurin stariji brat je bio zaručen sa kraljevnom Mary. Međutim, Albert Viktor je umro od upale pluća samo šest [[mjesec (period)|mjeseci]] poslije, prepuštajući mlađem bratu Đuri svoje mjesto u nasljednom nizu. ĐuroĐorđe se tada morao odreći svoje karijere u mornarici, jer se sada od njega očekivalo da preuzme ulogu u politici. Kraljica Viktorija je i dalje favorizirala kraljevnu Mary kao snahu, te je uspjela aranžirati brak sa bratom Maryinog umrlog zaručnika. Vjenčanje je održano [[6. srpnja]] [[1893]]. godine. Vojvoda i vojvotkinja od Yorka su zatim dobili vlastitu rezidenciju u Londonu i tu živjeli kao obitelj iz srednje klase, te dobili pet sinova i jednu kćer.
Dana [[22. siječnja]] [[1901]]. godine umrla je Đurina baka Viktorija i njegov otac je preuzeo krunu kao [[Edvard VII]]. Dana 9. studenog 1901. godine, kao očekivani nasljednik suverena, ĐuroĐorđe je dobio titulu kraljevića od Walesa. Njegov otac, [[kralj]], smatrao je da ĐuroĐorđe treba biti bolje pripremljen za svoju buduću ulogu monarha. Za razliku od samog Edvarda VII., kojeg je njegova majka Viktorija isključila iz svih državnih afera, ĐuroĐorđe je od oca dobio pristup svim državnim dokumentima.
Đurin otac, kralj Edvard VII., umro je [[6. svibnja]] [[1910]]. i ĐuroĐorđe je automatski preuzeo krunu kao ĐuroĐorđe V. On i njegova supruga okrunjeni su u Westminsterskoj opatiji [[22. lipnja]] [[1911]]. godine. Nešto kasnije iste godine kralj i kraljica su otputovali u Indiju, gdje su 12. prosinca od strane indijskih državnika i prinčeva priznati kao car i carica Indije.
Godine [[1914]]. izbio je [[Prvi svjetski rat]] i Britanija je ubrzo zaratila sa Njemačkom, čiji je car, Wilhelm II., bio prvi rođak kralja Đura V. Čak je i kraljeva supruga, kraljica Marija, imala [[Nijemci|njemačke]] krvi sa očeve strane. ĐuroĐorđe je, kao i njegov otac, pripadao njemačkoj dinastiji, budući da je njegov djed pripadao toj dinastiji. Pored toga, mnogi kraljevi rođaci nosili su njemačke plemićke titule, što je narodu utjerivalo nepovjerenje prema kraljevskoj obitelji. Kralj je, stoga, dana [[17. srpnja]] [[1917]]. godine sazvao parlament i promijenio ime svoje dinastije u Windsor. Sve njemačke titule koje su on i njegova obitelj nosili kao potomci kraljevića Alberta ĐuroĐorđe V. je ukinuo, a svim potomcima kraljice Viktorije koji nisu bili kraljevskog roda prezime je promijenio u Windsor. Kako je Ujedinjeno Kraljevstvo tada imalo previše kraljevića, zahvaljujući pravilu kojim se ta titula dodjeljivala svim potomcima suverena u muškoj liniji i suprugama kraljevića, ĐuroĐorđe je iskoristio ovu priliku da ograniči prinčevske titule samo na suverenovu djecu i djecu suverenovih sinova.
Kada je u [[Rusija|Rusiji]] nasilno zbačen Đurin prvi rođak, dotadašnji car Nikolaj II., ĐuroĐorđe je ponudio azil bivšoj ruskoj carskoj obitelji. Sa ovom kraljevom odlukom nisu se slagali [[premijer Ujedinjenog Kraljevstva|premijer]] i ostali državnici, koji su se bojali da bi zajedno sa Romanovima revolucija mogla stići i u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dok su se u Londonu vodile rasprave o mogućnostima spašavanja Romanova, u Rusiji su boljševici jačali. Đurin plan o spašavanju rođaka nije nikada izvršen, te su car, carica, četiri njihove kćeri i sin strijeljani. Nešto kasnije iste godine, Đurina tetka, carica majka Marija Fjodorovna, stigla je u London kod svoje sestre, kraljice majke Aleksandre.
Đurin odnos sa najstarijim sinom, Edvardom, kraljevićem od Walesa, uveliko se pogoršao pred kraj kraljevog života. ĐuroĐorđe je kritizirao Edvardovu nevoljkost da se oženi i osnuje obitelj, te da svoju ulogu budućeg monarha shvati ozbiljnije. Kralj je posebno bio nezadovoljan njegovim odnosom sa [[Wallis Warfield]], Amerikankom koja se tijekom veze sa Edvardom razvela po drugi put. ĐuroĐorđe je iskreno vjerovao da Edvard neće biti sposoban voditi kraljevstvo, te se nadao da će kruna na kraju doći do njegovog mlađeg sina Alberta i kraljevne "Lilibet".
Prvi svjetski rat i navika na pušenje uzela je maha na Đurinom zdravlju. Godine [[1928]]. kralj se ozbiljno razbolio i njegovi sinovi su počeli preuzimati njegove dužnosti. Nikada se nije potpuno oporavio od bronhitisa kojeg je zadobio u tom periodu. Umro je pet minuta prije ponoći, u noći između 20. i 21. siječnja. Naslijedio ga je sin Edvard, ali je, baš prema Đurinom predviđanju, [[abdikacija|abdicirao]] nepunu godinu po dolasku na tron i prepustio krunu mlađem bratu Albertu.
|
