Milan Kangrga: razlika između inačica

Rodio se u [[Zagreb]]u, gdje je pohađao i završio osnovnu školu i gimnaziju, maturirao 1942. godine. Polazi domobransku časničku školu u Austriji 1943.–1944., nakon čega služi kao zastavnik. Od svibnja 1945. godine je u [[Jugoslavenska armija|Jugoslavenskoj armiji]], a demobiliziran je koncem 1945. godine. Studira filozofsku grupu predmeta na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu. Prvi filozofski članak, pod naslovom "O etici", objavljen mu je već [[1948]]. godine u [[Studentski list|Studentskom listu]], a svojim je sadržajem naljutio tadašnje birokrate. Diplomira [[1950]]. kao jedini diplomirani student filozofije te godine. Iste godine postaje asistent na Odsjeku za filozofiju iz predmeta [[etika]] i [[estetika]]. Redovni profesor na istom fakultetu postaje [[1972]]., i u tom svojstvu ostaje do mirovine [[1993]]. Godine 1953. postaje član [[KPJ]], ali već iduće je godine isključen i više nikada nije bio član. Jedan od pokretača sveučilišnog časopisa ''Pogledi'' 1952. godine (glavni urednik bio je [[Rudi Supek]]). U njemu objavljuje svoje prve radove, npr. ''"Problemi ideologije"'' 1953. godine. Već 1954. godine, časopis je zabranjen nakon žestoke kritike iz redova partije. Godine 1957. jedan je od osnivača općeteorijskog časopisa ''Naše teme'', u kojem objavljuju i filozofi. Doktorirao je s temom ''Etički problem u djelu Karla Marxa''. Nakon toga, od [[1962]]. do [[1964]]. godine, boravi na studijskom usavršavanju u [[Heidelberg]]u, kao stipendist Alexander von Humboldt Stiftung ([[Humboldtova zaklada]]) ([[Bad Godesberg]], [[SR Njemačka]]). Godine 1964. jedan od osnivača časopisa ''[[Praxis (časopis)|Praxis]]'', koji postaje središte okupljanja i snažne profilacije grupe filozofa koji su po njemu dobili ime [[praxis filozofija|praxisovci]]. <!-Praxisovci, filozofski krug, koji je nakon početnog kvalitetnog rada, postao poznat po antihrvatskim i komunističko-tvrdostrujaškim 1stavovima <ref> Zlatko Markus: "Praxis" ― afera bez veze s Hrvatskom , Hrvatska revija, 2008. (pretisak)</ref>. Njegove stavove valja uzeti sa zadržkom, jer je nerijetko bio "optuživan" za (pro)jugoslavenstvo, "jugomarksizam" i sl., odnosno da ne može osoba koja se izjašnjavala Jugoslavenom (što automatski povlači i ideološku usmjerenost) davati prosudbe o hrvatskom jeziku. Štoviše, valja imati na umu da je na seminaru za profesore etike u ožujku 2005., sasvim ozbiljno obznanio da "nacionalist nije čovjek" te da "desničar ne može biti intelektualac"<ref>[http://www.hkz.hr/Hrvatsko_slovo/2005/518/crvena.htm www.hkz.hr -- Hrvatsko slovo]</ref>.