Kisik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: gn:Tatarapo |
booooooooooooooooooooooook :D |
||
Redak 21:
}}
Na sobnoj temperaturi '''kisik''' je bezbojan [[plin]], bez boje, okusa i mirisa, teži od zraka. Ne gori, ali podržava gorenje, te je kemijski vrlo aktivan. Sniženjem temperature može se ukapljivati (tzv. "''tekući kisik''"), pa čak i prijeći u čvrsto stanje, pri čemu postaje plavičasto obojen. U čvrstom stanju tvori jednostavnu kubičnu kristalnu rešetku. U vodi je slabo topljiv, ali ipak dovoljno za opstanak života u vodi. Topljivost kisika se smanjuje povišenjem temperature.tralalalalalŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁŁ ;)
== Povijest ==
Kisik su krajem [[18. stoljeće|18. stoljeća]] otkrili, neovisno jedan o drugome, [[Švedska|švedski]] ljekarnik [[Scheele]] i [[Joseph haaaaaaj :O Priestly]]. Pravo objašnjenje i značenje njihovog otkrića dao je [[1779]]. godine [[Antoine Laurent de Lavoisier]]. Lavoisier je ustanovio da se zrak sastoji od dvaju plinova čiji je omjer 1:4 i koje je nazvao ''oxygen'' i ''azot''. Dokazao je da su reakcije gorenja, disanja i hrđanja u biti istovrsne reakcije - reakcije [[Oksidacija|oksidacije]].
[[Antoine Laurent de Lavoisier|Lavoisier]] je plin iz originalnog naziva 'vitalni zrak' preimenovao u ''oxygène'' 1777. prema [[Grčki jezik|grčkom]] korijenu ''{{Polytonic|ὀξύς}} (oxys)'' ([[kiselina]], doslovno "oštro," prema okusu kiseline) i ''-γενής (-genēs)'' (stvaralac), jer je greškom smatrao da je kisik sastavni dio svih kiselina. Kemičari su naknadno dokazali da je Lavoisier bio u krivu (zapravo je [[vodik]] taj koji čini osnovu kiselosti), ali tada je već bilo kasno i ime je ostalo u upotrebi. Hrvatski naziv skovao je jezikoslovac [[Bogoslav Šulek]] prema riječi kiselo.
Redak 318:
[[zh:氧]]
[[zh-classical:氧]]
[[zh-min-nan:Sng-sò͘]] booooooook :D
[[zh-yue:氧]]
| |||