Oratorij: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uređenje wikipoveznica
Ispravak wikipoveznica i uređivanje naslova (prijevoda)
Redak 9:
Drugi oblik oratorija, tzv. ''oratorio latino'' sličan je po strukturi prethodnom, ali ne i po postanku. Ovaj oblik oratorija razvio se direktno iz [[pasija|pasije]] i polifonih [[motet]]a. Također latinski oratorij je imao isključivo [[latinski jezik|latinski]] tekst i to u [[proza|prozi]], izvodio se uglavnom u crkvama i to često kao slobodni dio liturgije.
 
Za prvi pravi (razvijeni) oratorij uopće smatra se oratorij skladatelja [[Emilio de' Cavalieri|Emilia de' Cavalieria]] pod nazivom ''Rappresentazione di Anima e di Corpo'' ('Razdvajanje'Prikazanje duše i tijela'') iz [[1600]]. godine izveden u [[Rim]]u. Najznačajniji skladatelji tog prvog perioda su Scarlatti, Carissimi, Vittori i dr. U 18. st. oratorij prelazi granice [[Italija|Italije]] i razvija se u [[Francuska|Francuskoj]] ([[Marc-Antoine Charpentier|M. A. Charpentier]]), te u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Austrija|Austriji]] gdje su ga s oduševljenjem prihvatili katolički krugovi za razliku od protestantskih kojima su bile milije pasije i kantate. U 18. st. nastaju i danas najpoznatiji oratoriji poput Stvaranja i Godišnjih doba, [[Joseph Haydn|J. Haydna]]; Mesije, Jude Makabejca, Izraela u Egiptu [[Georg Friedrich Händel|G. F.Händela]] i dr. Svakako da je zbor br. 42 iz Händelovog oratorija Mesija, čuvena 'Aleluja' postao jednim od najprepoznatljivijih oratorijskih, ali i uopće duhovnih zborova u svjetskoj glazbenoj literaturi.
 
== Oratorij u Hrvatskoj ==
 
U našoj domovini skladatelji oratorija su zapravo rijetki. Naš najstariji oratorij je djelo [[split]]skog liječnika i skladatelja Julija Bajamontija pod nazivom ''La Traslazione di S. Doimo'' (''Prijenos kostiju sv. Dujma'') iz [[1770]]. godine. Tek u [[20. st]]. pojavljuju se naši novi oratorijski skladatelji poput [[Ivan Zajc|Ivana pl. Zajca]] (''Prvi grijeh''), [[Božidar Širola|Božidara Širole]] (''Život i spomen sv. [[Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]]'') i dr. Zatim oratorij ''Tužba u hramu'' skladatelja [[Albe Vidaković|Albe Vidakovića]] na tekst pjesnika i svećenika Jerolima Kornera. Vidaković nije dovršio oratorij već su ga po skicama dovršili [[Lovro Županović]] i [[Anđelko Klobučar]] 1997. godine.
Od suvremenih autora spomenimo Davora Bobića i oratorij ''Kralj Tomislav'', oratorij za soliste, recitatora, zbor i simfonijski orkestar na libreto Bore Pavlovića (1992./1993.) Posljednji oratorij hrvatskog autora jesu "''Pashalne slike"'' (oratorij za sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar) hrvatskog skladatelja mo [[Anđelko Igrec|Anđelka Igreca]]. Oratorij je praizveden [[28. rujna]] [[2007]]. na 37. [[Varaždinske barokne večeri|Varaždinskim baroknim večerima]] povodom proslave 10. obljetnice [[Varaždinska biskupija|Varaždinske biskupije]].
 
<!-- Pisac ovih redaka je imao čast dirigirati praizvedbom tog oratorija, nakon gotovo 50 godina od prestanka rada na njemu, tijekom glazbenih večeri Pasionske baštine 1999. godine u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu. Djelo je to silne važnosti i glazbeničke vrijednosti pisano za 2 zbora, 9 solista uz pratnju glasovira (orkestra) i orgulja. No, ono što je svakako interesantno je tema oratorija. I zbog toga je ovaj naš oratorij vjerojatno (ili bar po mojim saznanjima) svjetski unikat. Naime, zbog delikatnosti teme o ženi-bludnici koja susreće [[Isus Krist|Krista]] optužena od farizeja, a Krist je otpušta pišući grijehe farizeja koji su je optužili po pijesku, izgleda da se nitko nije upustio u muzičku obradu tog događaja iz Kristova života. Naš svećenički dvojac Albe Vidaković i Jerolim Korner to su hrabro učinili i ostavili nam prekrasno, ali i revolucionarno djelo – suvremeni oratorij – po tekstu i temi, ponavljam, najvjerojatnije unikat u svjetskoj oratorijskoj literaturi. -->