Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 79 bajtova ,  prije 7 godina
 
== Povijest ==
U naselju Gvozdanskom postoji [[Hrvatsko Kraljevstvo|starohrvatska]] [[Gvozdansko (utvrda)|utvrda]] koju su podigli hrvatski plemenitaši [[Zrinski]]. U njemu je [[Nikola III. Zrinski]] imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ova utvrda se u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] postavila kao brana pred [[Osmansko Carstvo|turske]] osvajače i njihove vlaške sluge s istoka. Osmanlijska vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|četiri neuspješna pohoda]] na tu čvrstu utvrdu, da bi tek [[opsada Gvozdanskog 1578.|1578.]] godine, nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše, ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili-nisu dobili.
 
Prema dostupnim podacima i zapisima,(kronikama) iz tog vremena [[utvrda|utvrdu]] Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 1000010.000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.
 
U zapisima stoji: Kad je pristigla glavnina osmanske vojske [[Ferhat-paša]] poslao je izaslanika do gradskih zidina s ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 sata napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom [[Hrvatska|Hrvatske]], a ni pomoć ni hrana nisu stizali do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se [[paša]] sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takvim okolnostima grad predati. No i u noći na treći dan opsade iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli."Te noći [[12. siječnja|12.]] na [[13. siječnja]] ljeta [[1578.]] Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, [[temperatura]] zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvjestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu.