Željko Poljak (liječnik): razlika između inačica

[[File:Dr. Željko Poljak.jpg|thumb|Dr. Željko Poljak]]Željko Poljak rodio se je [[9. rujna]] [[1926.]] u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje je studirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom te 1952. diplomirao na [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskom fakultetu]]. Do mirovine je radio na ORL klinici Šalata u Zagrebu kao specijalist otorinolaringolog, subspecijalnost alergologija i klinička imunologija. Stupanj doktora znanosti stekao je 1969., habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sveučilišnog profesora izabran je 1976., za člana [[Akademija medicinskih znanosti Hrvatske|Akademija medicinskih znanosti Hrvatske]] 1981., člana [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] 1996., za začasnog člana Hrvatskog liječničkog zbora 1997. Na Medicinskom fakultetu je organizirao i vodio postdiplomske studije ORL (od 1977.) i Alergologija i klinička imunologija (od 1979.), bio predsjednik Sindikata kliničkim medicinskih znanosti (od 1975.) i predsjednik Odbora za nostrifikaciju diploma (od 1982.). U Kliničkom bolničkom centru Zagreb bio je predsjednik Stambene komisije (od 1969.), Komisije za reizbor rukovodećih kadrova (od 1970.) i Komisije za reorganizaciju uprave (od 1970.). U Hrvatskom liječničkom zboru bio je 12 godina član Glavnog odbora (od 1990.), predsjednik Alergološke sekcije (1978.), potpredsjednik Sekcije za alkoholizam (od 1980.), osnivač Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje (1992.), Literarnog kluba (2002.) i planinarskog kluba (1995.) te obnovitelj Hrvatskog likovnog društva liječnika. U Udruženju alergologa i kliničkih imunologa Jugoslavije bio je tajnik (od 1969), u Ligi za borbu protiv pušenja potpredsjednik (od 1987.). Objavio je oko 120 znanstvenih i stručnih radova, bio urednik »Liječničkog vjesnika« (1975-1978.), predsjednik Izdavačkog savjeta »Sveučilišnog vjesnika« (od 1983.), urednik desetka stručnih zbornika i udžbenika, od 1991. je urednik »Liječničkih novina«. Važnija djela iz kroatistike: Hrvatski književnik Ivo Andrić, 2002., Karlobaške ljekaruše, 2008. Nikad nije bio član nijedne političke stranke. Publicistikom se počeo baviti 1950. i dosad napisao preko tisuću raznih članaka, često polemičkog karaktera, u više od 70 časopisa i novina.

 

Planinarski je pisac i teoretičar. Objavljuje planinarske vodiče (Klek, 1959.; Učka, 1967.; [[Velebit]], 1969.; [[Medvednica]], 1970.; [[Planine Hrvatske]], 1974. - 2007. sedam izdanja, Zlatna knjiga Hrv. planinarstva, 2004., 50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj, 2000. - 2008. četiri izdanja itd.), The Mountains along the Croatian Coast (2002.), Kuestengebirge Kroatiens (2002.) i povijesnih djela (Hrvatsko planinarstvo, 1975.; Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva, 1987. Trasirao je [[Velebitski planinarski put]] (1969.) i [[hrvatska planinarska transverzala|hrvatsku planinarsku transverzalu]] (1970.). Bavi se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima održao je više stotinu predavanja . U studentskim danima bavio se kao član AO PDS-a »Velebit« alpinistikom (prvenstveni usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je proučio sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pirineji, Apenini, Alpe, Tatre, Karpati, Skandinavija, britansko otočje, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mongoliji, Iranu, Sundajskom otočju, Rocky Mountainsu, džunglama Yucatana, polinezijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhuncu (u Annapurni, 1971.).

 

Planinarstvo mu služi kao sredstvo znanosti, a planinarska organizacija kao uporište u borbi za zaštitu prirode. Planinarstvo smatra sastavnim dijelom nacionalne kulture, a planinarsku književnost sastavnim dijelom nacionalne književnosti, što je dokumentirao u knjizi "Hrvatska planinarska književnost" (1994.). U tom pogledu poznat je po upornom dugogodišnjem nastojanju. Autobiografska djela: Tri rinologa, 2003; Život na planinarski način, 2005.

 

{{GLAVNIRASPORED:Poljak, Željko}}