Lenko Grčić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 24:
}}
'''Lenko Grčić''' Najprije odličan nogometaš, potom uspješan pedagog i trener, Lenko Grčić, popularni Gaga, rođen je u Splitu 26. ožujka 1925. godine. Svoju nogometnu karijeru Gaga je započeo 1940. godine u juniorima Splita, gdje je nastavio s igranjem sve do 1948. godine.
1948. godine Lenko Grčić odlazi u vojsku i tri godine nastupa kao standardni prvotimac za Naša krila iz Beograda, za čiju je momčad odigrao oko 300 utakmica. U Split se vraća 1951. godine i oblači Hajdukov bijeli dres koji će nositi do 1956. U tom razdoblju Lenko Grčić je za Hajduk odigrao 213 utakmica. S Hajdukom je osvojio titule prvaka Jugoslavije 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954./55. Po okončanju igračke karijere, završio je trenersku školu i više godina proveo u inozemstvu, poglavito u Tunisu, Alžiru i Iranu.
Više godina obnašao je dužnost tehničkog referenta Hajduka, a u jednoj dijelu prvenstvene sezone 1962./63., kada je momčad vodio trener Florijan Matekalo, Lenko Grčić je nekoliko utakmica vodio momčad kao glavni trener. Naime, u toj sezoni zbog problema između njega i kluba, Matekalo je privremeno napustio vođenje momčadi i vratio se u Beograd. Do izglađenja spora i njegova povratka u Split, seniorsku momčad Hajduka vodio je Lenko Grčić pa se i on ubraja među klupske trenere.
Nakon prestanka aktivnog igranja 1956. godine Lenko Grčić je bio dvije godine trener Orkana iz Dugog Rata, ne gubeći vezu s Hajdukom, koji mu je do kraja života bio ideal.
Svojim stručnim, a najviše marljivim i upornim radom Lenko Grčić je doprinio razvitku Hajduka. Na mjesto tehničkog referenta kluba došao je 1958. godine kada je trener postao Ive Radovniković. Grčić je s radom započeo u delikatnoj klupskoj situaciji, nakon smjene generacija.
Bio je srdačan čovjek, uvijek optimistički raspoložen, spreman na šalu, ali i ozbiljan. Kao nogometaš, bio je omiljen, a kao trener cijenjen. Najveća vrlina ovog stručnjaka bilo je nogometno znanje. Što mu je sedamdesetih godina prošlog stoljeća pribavilo epitet nenadmašnog nogometnog «šmekera» u Splitu. Posebno je volio raditi s mlađim uzrastima. Bio je voditelj Hajdukove omladinske škole. Znao je Gaga govoriti: «Kod djece nema mnogo filozofiranja i nadmudrivanja, svi te slušaju, poštuju i vole. Pored toga, uz mladiće se i ja osjećam mlađi.»
Iz svoje generacije posebno je isticao, kako bi rekao, tri velika igrača: Franu Matošića, Bernarda Vukasa i Vladimira Bearu. Pričao je da su svi ostali igrači tog vremena predstavljali izvanredno skladnu cjelinu. Govorio je da je ta generacija bila puna splitskog «dišpeta» i da su baš zbog toga često pobjeđivali i na onim utakmicama gdje su ih mnogi smatrali autsajderima. Rekao bi Gaga, lako je pobijediti protivnika kada dobro igraš, kada ti sve polazi od ruke, kad vodiš…Ali treba pobijediti i onda kad je očigledno da je momčad u krizi, kad protivnik povede, kad je protiv tebe sve i sportska sreća, i suci i publika. A takva je bila naša generacija, momčad vođena od Frane Matošića.
Lenko Grčić istinski je pripadao Hajduku. I kao umirovljenik, sve do svoje iznenadne smrti i dalje je neumorno bdio nad Hajdukom djecom. Poljud je svakodnevno bio njegova nezaobilazna postaja. Redoviti odlasci na gostovanja većine klupskih mlađih uzrasta, nezaobilazan savjet treneru početniku, a i demonstracija vježbi i članu najmlađe Hajdukove kategorije, Lenku Grčiću nije bila strana i teška.. Doimao se vitalnim i u poznijim godinama, a iznenadna smrt zatekla ga je na funkciji mentora omladinske škole Hajduk - Dalmatinac.
Lenko Grčić preminuo je u Splitu 10. kolovoza 1999. godine i sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac. Na prigodnoj komemoraciji koju je upriličio Hajduk u povodu njegove smrti, tadašnji predsjednik Skupštine kluba Šime Luketin, Gagu je nazvao «trenerom do posljednjeg daha».
{{mrva-biog-nogomet-hrvatska}}
|