Razlika između inačica stranice »Vinko Šepić«

Dodana 32 bajta ,  prije 8 godina
bez sažetka
 
Spada u skupinu najznamenitijih Istrana svog vremena koji su branili, čuvali i štitili [[Hrvatski narodni preporod u Istri|hrvatski nacionalni duh]] za burnih vremena [[talijanizacija Istre|talijanizacije Istre]]: [[Juraj Dobrila]], [[Matko Brajša]], [[Viktor Car Emin]], [[Ivan Cukon]], [[Ivo Glavina]], [[Antun Kalac]], [[Luka Kirac]], [[Eugen Kumičić]], [[Šime Kurelić]], [[Matko Laginja]], [[Matko Mandić]], [[Fran Matejčić]], [[Ivan Rendić]], [[Josip Ribarić]], [[Vjekoslav Spinčić]], [[Vinko Šepić]], [[Dinko Trinajstić]], [[Tone Peruško]], [[Zvane Črnja]], [[Božo Milanović]]... Karakteriziralo ih je da su bili članovima [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]:<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac421.nsf/AllWebDocs/Zrcalo_hrvatstva_u_Istri Matica hrvatska] Andrija Tunjić: Zrcalo hrvatstva u Istri, Vijenac broj 421, 22. travnja 2010. <br>{{Matica hrvatska}} </ref>
Bio je jednim od glavnih osnivača i rukovoditelja 1. siječnja 1906. Hrvatskog učiteljskog društva [[Narodna prosvjeta]] za Istru u [[Pazin]]u i časopisa koji je nosio isto ime. Iz Narodne se prosvjete poslije odvojila manja skupina klerikalaca predvođena [[Josip Bačić|Josipom Bačićem]], koja je osnovala klerikalno društvo i glasilo [[Hrvatska škola|Hrvatsku školu]]. Šepić se protivio podvajanju Hrvata na toj osnovi. Oba su lista nakon nekog vremena prestala izlaziti.
 
Tijekom rata intenzivirao je svoju djelatnost, osobito nakon što je donesena [[Svibanjska deklaracija]] 1917. kad se po Istri širio t.zv. [[Svibanjski pokret]] prikupljanja potpisa za tu Deklaraciju.
 
Kad je Italija političkim igrama, izdajstvom i smicalicama došla u posjed Istre poslije 1918., Šepić je nastavio djelovati. 1920. je radio neka se ponovo ujedine hrvatska učiteljska društva i glasila s Istre, Narodna prosvjeta i Hrvatska škola. To mu je uspjelo te je spajanjem tih dvaju društava 1920. nastalo Društvo jugoslavenskih učitelja Istre koje je on vodio. Uređivao je i [[Učiteljski list]]. Budući da su talijanske vlasti još agresivnije nastavile talijanizirati Istru, a zaneseni borac za hrvatstvo Istre Šepić im je kao takav smetao, zamjerio se [[fašizam|fašistima]] koji su proganjali svaku trunku hrvatstva na Istri. Bio je prisiljen zauvijek otići od onamo. 1923. je prisilno umirovljen. 1927. su zabranjena sva hrvatska i slovenska glasila. 1929. je morao u [[emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku|emigraciju]] u Hrvatsku zajedno s brojnim istarskim Hrvatima da ne bi doživio šikaniranja kao što su prošli [[Ivan Cukon]] i ostali zagriženi [[hrvatski narodni preporod u Istri|hrvatski preporoditelji]]. Pobjegao je ilegalno u Kraljevinu Jugoslaviju. Reaktivirao se kao učitelj. Predavao je u Lepovoj Vasi i Podgoraču. Umirovio se 1935. godine. Povremeno je pisao u glasilu hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine ''Istri''.
 
Umro je u Banjoj Luci veljače 1945. godine.
614

uređivanja