Razlika između inačica stranice »Vinko Šepić«

Dodana 342 bajta ,  prije 8 godina
bez sažetka
'''Vinko Šepić''' ([[Rukavac]], [[Opatija]], [[1. siječnja]] [[1870.]] - [[Banja Luka]], veljača [[1945.]]), bio je hrvatski učitelj, prosvjetni djelatni, [[publicist]], [[dječja književnost|pisac za djecu]] i [[hrvatski narodni preporod u Istri|preporoditelj istarskih Hrvata]]. Zaslužnik je za razvitak hrvatskog školstva na Istri i stručnog tiska. Pisao je pedagoške i političke članke te članke za djecu.
Pisao je i pod pseudonimom '''Vice Orljak'''.<ref name="LZMK">[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2654 Istarska enciklopedija] Vinko Šepić</ref>
 
== Životopis ==
Tijekom rata intenzivirao je svoju djelatnost, osobito nakon što je donesena [[Svibanjska deklaracija]] 1917. kad se po Istri širio t.zv. [[Svibanjski pokret]] prikupljanja potpisa za tu Deklaraciju.
 
Kad je na Istri zavladala [[glad u Istri 1917.–1918.|gladi na Istri 1917.-1918.]], organizirao je odlazak djece u ostale dijelove Hrvatske na prehranu. <ref name="LZMK"/>
Kad je Italija političkim igrama, izdajstvom i smicalicama došla u posjed Istre poslije 1918., Šepić je nastavio djelovati. 1920. je radio neka se ponovo ujedine hrvatska učiteljska društva i glasila s Istre, Narodna prosvjeta i Hrvatska škola. To mu je uspjelo te je spajanjem tih dvaju društava 1920. nastalo Društvo jugoslavenskih učitelja Istre koje je on vodio. Uređivao je i [[Učiteljski list]]. Budući da su talijanske vlasti još agresivnije nastavile talijanizirati Istru, a zaneseni borac za hrvatstvo Istre Šepić im je kao takav smetao, zamjerio se [[fašizam|fašistima]] koji su proganjali svaku trunku hrvatstva na Istri. Bio je prisiljen zauvijek otići od onamo. 1923. je prisilno umirovljen. 1927. su zabranjena sva hrvatska i slovenska glasila. 1929. je morao u [[emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku|emigraciju]] u Hrvatsku zajedno s brojnim istarskim Hrvatima da ne bi doživio šikaniranja kao što su prošli [[Ivan Cukon]] i ostali zagriženi [[hrvatski narodni preporod u Istri|hrvatski preporoditelji]]. Pobjegao je ilegalno u Kraljevinu Jugoslaviju. Reaktivirao se kao učitelj. Predavao je u Lepovoj Vasi i Podgoraču. Umirovio se 1935. godine. Povremeno je pisao u glasilu hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine ''Istri''.
 
Kad je Italija političkim igrama, izdajstvom i smicalicama došla u posjed Istre poslije 1918., Šepić je nastavio djelovati. 1920. je radio neka se ponovo ujedine hrvatska učiteljska društva i glasila s Istre, Narodna prosvjeta i Hrvatska škola. To mu je uspjelo te je spajanjem tih dvaju društava 1920. nastalo Društvo jugoslavenskih učitelja Istre koje je on vodio. Uređivao je i [[Učiteljski list]]. Budući da su talijanske vlasti još agresivnije nastavile talijanizirati Istru, a zaneseni borac za hrvatstvo Istre Šepić im je kao takav smetao, zamjerio se [[fašizam|fašistima]] koji su proganjali svaku trunku hrvatstva na Istri. Bio je prisiljen zauvijek otići od onamo. 1923. je prisilno umirovljen. 1927. su zabranjena sva hrvatska i slovenska glasila. 1929. je morao u [[emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku|emigraciju]] u Hrvatsku zajedno s brojnim istarskim Hrvatima da ne bi doživio šikaniranja kao što su prošli [[Ivan Cukon]] i ostali zagriženi [[hrvatski narodni preporod u Istri|hrvatski preporoditelji]]. Pobjegao je ilegalno u Kraljevinu Jugoslaviju. Reaktivirao se kao učitelj. Predavao je u Lepovoj Vasi i Podgoraču. Umirovio se 1935. godine. Povremeno je pisao u glasilu hrvatskih i slovenskih emigranata iz [[Juijska krajina|Julijske krajine]] ''Istri''.
 
Umro je u Banjoj Luci veljače 1945. godine.
614

uređivanja