Sihote-Alinj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 13:
'''Sihote-Alinj''' ([[ruski]]: Сихотэ́-Али́нь) je planinski vijenac u [[Rusija|ruskim]] [[oblast]]ima [[Primorski kraj]] i [[Habarovski kraj]], koji se proteže oko 900 km do sjeveroistočne ruske pacifičke luke u [[Japansko more|Japanskom moru]], [[Vladivostok]]a. Najviše planine su [[Tordoki Jani]] koja ima visinu od 2077 metara i [[Ko]] (2003 m) u Habarovskom kraju, te [[Anik]] (1933 m) u Primorskom kraju.
Ovo područje je jedno od najneobičnijih područja [[umjereni pojas|umjerene klime]] na svijetu. Tu se žive uobičajene životinje koje obitavaju u [[tajga]]ma poput [[sob]]ova (''Rangifer tarandus''), [[vuk]]ova i [[mrki medvjed|mrkih medvjeda]] (''Ursus arctos lasiotus''), uz [[Tropi|tropske]] vrste kao što je [[amurski leopard]] (''Panthera pardus orientalis''), [[sibirski tigar]] (''Panthera tigris altaica''), kineska patka (''Mergus squamatus''), Blakinstonova sova ribarica (''Bubo blakistoni'') i [[azijski crni medvjed]] (''Ursus thibetanus''). Najstarije drvo je tisuću godina stara Japanska [[tisa (biljka)|tisa]] (''Taxus cuspidata'').
Sihote-Alinj je prvi sustavno istražio i opisao ruski istraživač i pisac, [[Vladimir Arsenijev]], 1910-ih i 1920-ih, koji je svoje avanture opisao u nekoliko knjiga, između ostalih i'' [[Dersu Uzala]]'' (1923.) koju je u uspješan [[film]] ekranizirao [[Akira Kurosava]] 1975. godine.
| |||