Tamjan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: ta:சாம்பிராணி
Redak 7:
== Tamjan (smola) ==
 
Tamjan je bijela aromatična smola koja paljenjem razvija izuzetno jak i ugodan [[miris]], zbog čega se rabi za kađenje, najčešće prilikom [[religija|vjerskih]] obreda. Prodoran mirisni [[dim]] razvije se kada se komadić smole stavi na žeravicu.
 
Dobivanje tamjanske smole zasijecanjem stabala u suptropskim područjima seže duboko u povijest.
Jedan od najranijih spomena tamjana nalazi se u bilijskoj knjizi Postanka (37, 25), a odnosi se na pustinjske trgovce Jišmaelce kojima su Jakovljevi sinovi prodali svojeg brata Josipa.
U Starom zavjetu također se često spominje tamjan iz Arabije.
 
Tamjan se u mediteranskom i orijentalnom svijetu koristio radi uklanjanja neugodnih mirisa u prostorijama, ali i u počast osobama ili božanstvima. To je bio razlog zbog kojeg su kršćani u početku zazirali od ovakve prakse, premda je ona kao oblik bogoštovlja opisana i propisana još u knjizi Izlaska (30, 34-37).
 
Običaj kađenja prodro je u život Crkve najprije na Istoku, u početku u počast caru, a kasnije i u liturgiji, u kojoj ona po nekim mišljenjima simbolizira molitve koje se uzdižu Nebu. Stoga je tamjan amblem svećeništva, pa u Poklonstvu (Matej 2, 11) jedan od maga njime dariva novorođenog Isusa. Na Zapadu se kađenje u liturgiji kao opća praksa uvodi tek u 7. st., a procvat doživljava tek od 14. st. dalje.
 
== Izvori ==
 
Biblija (ur. Jure Kaštelan, Bonaventura Duda), Zagreb, 1969.
 
== Literatura ==
 
Biblijski priručnik - mala enciklopedija, Zagreb, 1989.
 
Badurina, Anđelko (ur.): Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1990., s. v. kadionica, tamjan
 
Chevalier, Jean; Greerbrant, Jean (prir.): Rječnik simbola, Zagreb, 1994.
 
 
 
[[Kategorija:Biljni proizvodi]]