Kraljevstvo Lazika: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 20:
=== Pokrštenje ===
Kršćanstvo u Lazici pojavilo u 4. stoljeću, a učvrstilo u 5. stoljeću.<ref name="Justin"/> Prvih desetljeća 4. stoljeća, kršćanska eparhija odnosno [[biskupija Pitiunt]] (ბიჭვინთა '''Bichvinta''', gruzijski) uspostavljena je u ovom kraljevstu, kao i u drugom istočnom gruzijskom kraljevstvu [[Kraljevstvo Iberija|Iberiji]]. Kršćanstvo je proglašeno službenom vjerom u ovom kraljevstvu [[319.]] godine. <ref>The Church Triumphant: A History of Christianity Up to 1300, E. Glenn Hinson, p 223</ref><ref>Georgian Reader, George Hewitt, p. xii</ref><ref>Ethiopia, the Unknown Land: A Cultural and Historical Guide, by Stuart Munro-Hay, p. 234</ref><ref>Prayers from the East: Traditions of Eastern Christianity, Richard Marsh, p. 3</ref> Zabilježeno je da je kralj [[Gubaz I.]], suvremenik cara [[Lav I.]], bio gorljivim kršćaninom.<ref name="Justin"/>
Lazi su početkom 700-ih, a moguće još zadnjih desetljeća 5. st. imali samostan u pustinji
Jeruzalema. Poslije ga je vratio Justinijan.<ref name="Justin"/>
=== Vanjskopolitički položaj ==
Line 30 ⟶ 32:
Perzija je to znala te ju je htjela imati za sebe, ili barem ne biti u ratu s Lazikom.<ref name="Justin"/>
Za carevanja cara Anastazija te prvih pet godina carevanja Justina I., Perzija je bila vrlo utjecajna u Lazici, odnosno njen car Kavad. Tad je Kavad izabrao izvjesnog '''Damnaza''' (Zamnaksa) kojeg je okrunio za lazičkog kralja. Namjeravao je Kavad u kršćansku Laziku uvesti [[zoroastrizam]]. Damnaza je naslijedio sin [[Tzath]] koji je bio u dobrim odnosinma s Kavadom još dok je Damnaz bio živ. No, perzijski je krov bio preveliki kotač oko vrata.
Za vrijeme istočnog rimskog (bizantskog) cara [[Justin I.|Justina I.]], susjedi Lazike, Bizant i Perzija bili su u miru, za razliku od stanja s njegovim prethodnikom [[Anastazije]]m.
Stoga se Perzija prvo obračunala s [[perzijsko-bjelohunski rat|Bijelim Hunima]] do 513., a nakon toga s [[mazdakizam|mazdakizmom]], kojeg je skoro u potpunosti iskorijenila. Potom se Perzija mogla okrenuti s Bizantom, koji je potratio novac koje je prikupio Anastazije (320.000 funta zlata). Do [[Justinijan]]ova ustoličjenja, po Prokopijevim navodima, nije ništa ostalo od toga, a [[Ivan Lidijski]] je zabilježio veliku potrebu za novcem bez kojeg se nikakva akcija nije mogla poduzeti.<ref name="Justin"/>
Tako je nakon što je umro Justin izbio bizantsko-perzijski rat.
=== Rimsko-perzijski ratovi ===
[[Datoteka:Caucasus 385 AD map de.png|mini|desno|300px|Kavkaz i okolica 385. godine. Lazika je prikazana tamnozelenom bojom, kao rimski vazal, u svom najvećem obujmu.]]
Dva mala kavkaska kršćanska kraljevstva, Lazika i [[Iberija]] pobunila su se protiv perzijskog gospodara, čime su narušila [[mir]] u [[rimsko-perzijski ratovi|rimsko-perzijskim ratovima]]. Dok je odluku Lazike [[521.]]/[[522.]] o prelasku pod zaštitu [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] [[Kavad I.]] "progutao" ovu drugu nije mogao tako da je [[526.]] godine izbio novi vojni sukob. Ovaj rat će se voditi na do tada najvećem teritoriju od [[Jemen]]a do Kavkaza i završit će [[532.]] godine povratkom na ''status quo'' iz [[525.]] godine tako da je Iberija dana Perziji, a Lazika Rimu.
Iako je car [[Justinijan I.]] (527.–565.) platio [[Hozroje I. Anuširvan|Hozroju I. Anuširvanu]] (sinu Kavada I.) 440.000 zlatnih kovanica da bi ostao mir, 540. je godine Hozroje prekršio "vječni mir" iz [[532.]] te napao Siriju, gdje je opljačkao grad [[Antiohiju|Antiohija]] (smatra se da je tad kroničar [[Ivan Malala]] otišao odandje) i iznudio veliki novac od ostalih gradova. Uslijedili su novi [[Sasanidsko Carstvo|sasanidski]] uspjesi: Lazika je [[541.]] prebjegla na perzijsku stanu a 542. je slomljena velika bizantska ofenziva kod [[Anglon]]a. Dogovoreno je petogodišnje primirje 545. godine, no Lazika se opet pokazala vjerolomkom: opet je promijenila strane te izgnala perzijski garnizon uz bizantsku pomoć. Rat se obnovio, no borbe su bile samo unutar teritorija Lazike koja je ostala Bizantu kad je mir zaključen [[562.]] godine.
| |||