Inačica od 25. lipnja 2012. u 18:18 uredi Luka Krstulović (razgovor \| doprinosi) 5.415 edits sređivanje, dopuna ← Starija izmjena		Inačica od 25. lipnja 2012. u 18:40 uredi ukloni ovu izmjenu Luka Krstulović (razgovor \| doprinosi) 5.415 edits m dorada Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Viktor Kovačić (1874 - 1924.).jpg).jpg\|mini\|~~200px~~235px\|desno\|~~'''~~Viktor Kovačić (1874 - 1924.)~~'''~~]] [[Datoteka:Viktor Kovačić- Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića- Primorska ulica, Zagreb 1910. - 1913.jpg\|mini\|200px\|desno\|'''Viktor Kovačić- Crkva sv. Blaža 1910. - 1913.''']]▼ '''Viktor Kovačić''' ([[Ločka Vas]] kraj [[Hum na Sutli\|Huma na Sutli]], [[28. kolovoza]] [[1874]]. - [[Zagreb]], [[21. listopada]] [[1924]].), [[Hrvatski\|hrvatski]] arhitekt. Često zvan ocem moderne hrvatske arhitekture - zbog suptilnih i čistih formi te svojih protofunkcionalističkih načela, Kovačić je jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata. Neka od važnijih zagrebačkih djela su [[Crkva sv. Blaža u Zagrebu\|Crkva sv. Blaža]], palača Burze, kuća Frank, Slaveks i uređenje Jezuitskog trga u Zagrebu, kao i mauzolej De Piennes u Vrbovcu, te brojni stambeni natječaji, interijeri i regulacije. Snažno je utjecao i na razvoj domaćeg građevinskog obrta, tekao i na urbanistička pitanja i pitanja spomeničke zaštite. Objavljivao niz kritičkih tekstova (u časopisu ''Život'' objavljuje programatsku raspravu ''Moderna arhitektura''). Svojim kontroverznim tezama i istupima u javnosti Kovačić je uzdrmao arhitektonsku scenu svoga doba, te stvorio brojne neprijatelje. Prijateljevao je i sa Adolfom Loosom, vodio zajednički atelier s Hugom Ehrlichom, a [[1906]]. osniva Klub hrvatskih arhitekata (s [[Vjekoslav Bastl\|Bastlom]], [[Ćiril Metod Iveković\|Ivekovićen]], [[Hugo Ehrlich\|Ehrlichom]] i [[Edo Šen\|Schönom]]). == U Bolléovom atelijeru == [[Datoteka:Viktor Kovačić- ~~Kuća~~Crkva ~~Frank~~sv. Blaža, ~~Mažuranićev~~Prilaz Gjure Deželića- ~~trg~~Primorska 1ulica, Zagreb, ~~1913~~1910. - ~~1914~~1913.jpg\|mini\|~~200px~~250px\|desno\|Viktor Kovačić- ~~Kuća~~Crkva ~~Frank,~~sv. ~~1913~~Blaža 1910. - ~~1914~~1913.~~jpg~~]] ▲[[Datoteka:Viktor Kovačić- ~~Crkva~~Kuća ~~sv. Blaža~~Frank, ~~Prilaz Gjure Deželića-~~Mažuranićev ~~Primorska~~trg ~~ulica~~1, Zagreb, ~~1910~~1913. - ~~1913~~1914.jpg\|mini\|~~200px~~250px\|~~desno\|'''~~Viktor Kovačić- ~~Crkva~~Kuća ~~sv.~~Frank, ~~Blaža 1910~~1913. - ~~1913~~1914.~~'''~~jpg]] Viktor Kovačić rođen je u Ločen Dolu 1874. u seljačkoj obitelji. Vrlo brzo kao siroče odlazi stricu u [[Graz]], gdje završava pučku i zidarsku obrtnu školu, šegrtujući neko vrijeme kod Stadtbaumeistera Josepha Flora. Kao sedamnaestogodišnjak dolazi u Zagreb, gdje prvo radi kao vježbenik u građevnoj tvrtki Carnelutti, a zatim i u atelijeru arhitekta [[Kuno Waidmann\|Kune Waidmanna]]. Videći u Kovačiću darovita mladića, ubrzo ga preporučuje tadašnjem direktoru obrtne škole [[Hermann Bollé\|Hermannu Bolléu]], koji ga prima u svoj atelijer. Tijekom petogodišnjega rada kod Bolléa, kao tehničar i voditelj gradnji Kovačić je stekao golemo iskustvo, koje će mu omogućiti da 1896. upiše elitnu bečku [http://www.akbild.ac.at/ Akademie der bildenden Künste]. Redak 14: == Prvi programatski istup == [[Datoteka:Kovačić- Kuća Frangeš, Rokov Perivoj 2, Zagreb, 1910.jpg\|mini\|~~200px~~250px\|desno\|~~'''~~Viktor Kovačić- Kuća Frangeš 1910.~~'''~~]] Diplomiravši, 1899. Kovačić se vraća u Zagreb, gdje se vrlo brzo uključuje u javni život. Već 1900. inspiriran istoimenom Wagnerovom knjigom objavljuje u časopisu »Život« programski tekst Moderna arhitektura. Izuzmemo li kritičke dopise iz Pariza [[1897]]. arhitekta [[Josip Marković\|Josipa Markovića]] o zagrebačkoj arhitekturi, ili pak istup [[Ivo Pilar\|Ive Pilara]] u »Vijencu« 1898, riječ je o prvom arhitektonskom programskom istupu u nas, kojim će biti zacrtani temeljni ciljevi i problemi arhitektonske struke što će prema dosadašnjim iskustvima ostati aktualnim sve do kraja 20. stoljeća. Stanovi, kuće i uopće sve zgrade, ističe Kovačić kritizirajući postojeću arhitekturu, »moraju biti gradjene prema našim potrebama... Drugo je graditi palaču iz mramora, drugo graditi željeznom konstrukcijom. I zato ne valja, da nam kuće izgledaju kao da su mramorne palače, a kad tamo, one su kućetine sa stotinu siromašnih stanovnika gradjene ciglom i željezom... Moderna arhitektura zahtijeva logičnost i praktičnost.« »Stanovi se grade zbog ljudi, a ne zbog pokućstva« citirat će Kovačića Jiroušek u »Vijencu«. Mnogo je radikalniji Loos. Čemu ugađati, pita se on, lošem ukusu stanara koji uživaju pri pomisli da im fasada pruža iluziju raskoši?« »Dekoracije koje nemaju pravo društveno pokriće zapravo su smiješne, još i više: one su nemoralne.« Redak 21: == Potraga za samoodređenjem == [[Datoteka:Viktor Kovačić- Vila Vrbanić Vrbanić, interijer, ulica I. G. Kovačića 2, Zagreb 1910 - 1911.jpg\|mini\|~~200px~~250px\|~~'''~~Viktor Kovačić- Vila Vrbanić 1910.- 1911.~~'''~~]] Upravo će ta, kako je Carl Emil Schorske naziva u knjizi Beč krajem stoljeća, »generacijska pobuna protiv otaca u potrazi za novim samoodređenjem«, 1905. primorati nekoliko mlađih zagrebačkih arhitekata: [[Stjepan Podhorsky\|Stjepana Podhorskog]], [[Vjekoslav Bastl\|Vjekoslava Bastla]], [[Edo Šen\|Edu Šena]] i Viktora Kovačića, da kao ishodište strukovnogeneracijskog djelovanja osnuju [[Klub hrvatskih arhitekta]] — jednu od prijelomnica hrvatske moderne. Sukob Kovačića i sredine u kojoj je djelovao u jednom je trenutku poprimio tolike razmjere da mu je 1912, tijekom suradnje s arhitektom [[Hugo Ehrlich\|Hugom Ehrlichom]], skupina provincijskih vladinih službenika, predvođena stanovitim Augustom pl. Pisačićem, nastojala osporiti čak i pravo korištenja zvanja ovlaštenog i civilnog arhitekta. Sav očajan Kovačić tada piše banu [[Slavko Cuvaj\|Cuvaju]]: »13 sam se godina nesmetano služio ovim naslovom, izvršavao bezprikorno svoje zvanje, ispunjavao dostojno svoje mjesto kao koristan član države u svojstvu arhitekta... Time je bez moje krivnje sav moj životni trud, sva moja marljivost, vrijeme i energija što sam je u svoje nauke i u svoje znanje uložio uzaludan, te se uništuje moja eksistencija... Time mi ne preostaje ništa drugo, nego svoje dosadanje polje uspješnoga rada ostaviti i seliti poput prognanika iz vlastite domovine«. Sukob s državnim činovništvom trajat će gotovo do Kovačićeve iznenadne smrti, koja će ga zateći 1924. usred izvedbe jedne od njegovih najvažnijih realizacija — palače zagrebačke Burze. Redak 28: == Posthumno priznanje == Godinu nakon smrti, na međunarodnoj pariškoj izložbi za umjetnost i obrt (Expositions des Arts Décoratifs), arhitektu Viktoru Kovačiću posthumno je dodijeljem Grad Prix. No danas je u javnosti malo poznato da je Kovačiću glavna nagrada dodijeljena u jakoj međunarodnoj konkurenciji, koju su činila imena poput [[Auguste Perret\|Augusta Perreta]], [[Le Corbusier\|Le Corbusiera]], [[Bruno Taut\|Brune Tauta]] i [[Konstantin Melnikov\|Konstantina Meljnikova]]]. == ~~Karizma~~Kovačićeva ~~i kontroverze~~osobnost == Već za života Viktor Kovačić ~~postat~~postao ćeje karizmatičnom osobom, no svojim ostvarenjima, a još više istupima u javnosti, ~~steći~~stekao ćeje više neprijatelja no prijatelja, postavši time ujedno i jednim od najvećih tragičara hrvatske moderne. Antun Jiroušek 1925. ~~pisat će~~piše u »[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac345.nsf Vijencu]«: »Život je Kovačićev klasičan primjer za pojave ovakove vrsti, koje su se javljale u prošlosti, a javljaju se i u sadašnjosti hrvatske arhitekture.« Kovačićev suvremenik, slikar [[Ljubo Babić]] svjedoči: »Rijetki su ga voljeli. Dosta je bilo onih koji su ga tolerirali, a najviše je bilo onih, koji su ga antipatijom susretali. A s njime je bilo doista teško: osjetljiv, tvrdoglav, prepotentan: prema slabijima grub i osoran, a prema jačima laskav, umiljat; indolentan, nelagodan. Kretao se među ljudima kao kakav veliki gospodin... Izoliran postao je čudak; bohem, koji je predstavljao aristokrata. Takav je ostao u uspomeni većine. Oni, pak koji su ga voljeli, upamtili su ga kao dosjetljivog i duhovitog šaljivdžiju, čiji je sarkazam pogađao duboko i točno... Oni malobrojni koji su ga uistinu voljeli, znali su, da se u njemu krije čovjek umjetnik, čovjek od vrijednosti, skeptik spram svega, a najviše spram sebe, čovjek patnik, izranjen i izmrcvaren okolinom. Znali su da je u njemu negdje duboko skrita težnja za drugim, ljepšim skladnijim svijetom... Znali su da u svojoj mansardi crtka na svoje papire zanose i sanje o izlazu iz svega ružnoga, kaotičnog i prljavog, da se zanosi maštom za dalekim nekim imaginarnim [[New York\|New Yorkom]], iluziji o dalekoj nedohvatnoj slobodi, u sjeni koje počiva ljepota, i da sanja o dalekim perspektivama... kristalnim arhitekturama, o novim ljepotama...« == Projekti i realizacije== [[Datoteka:Viktor Kovačić- Diplomski rad, projekt carskog ljetnikovca Orianda na Krimu, Beč (1899.).jpg\|mini\|~~200px~~500px\|Viktor Kovačić- Diplomski rad, projekt carskog ljetnikovca Orianda na Krimu, Beč (1899.)]] [[Datoteka: Viktor Kovačić- Natječajni projekt crkve sv. Blaža, Zagreb (1909.).jpg\|mini\|~~200px~~300px\|Viktor Kovačić- Natječajni projekt crkve sv. Blaža, Zagreb (1909.)]] [[Datoteka: Viktor Kovačić- Projekt regulacije Kaptola i okolice, Zagreb (1908.).jpg\|mini\|~~200px~~350px\|Viktor Kovačić- Projekt regulacije Kaptola i okolice, Zagreb (1908.)]] [[Datoteka: Viktor Kovačić- Natječajni projekt Hrvatskog narodnog kazališta, Osijek (1912.-1913.).jpg\|mini\|~~200px~~300px\|Viktor Kovačić- Natječajni projekt Hrvatskog narodnog kazališta, Osijek (1912.-1913.).jpg]] [[Datoteka:Viktor Kovačić- Palača Slaveks, Svačićev trg 13, Zagreb, 1920.jpg\|mini\|~~200px~~250px\|desno\|~~'''~~Viktor Kovačić- Palača Slaveks 1920.~~'''~~]] [[Datoteka:Viktor Kovačić- Palača Burze, Trg Burze, Zagreb, 1923- 1927.jpg\|mini\|~~200px~~300px\|desno\|~~'''~~Viktor Kovačić- Palača Burze 1923.- 1927.~~'''~~]] *1892.- Pregradnja stambene kuće Hermann Eisner, Trg Nikole Šubića Zrinskog 14, (Atelijer [[Kuno Waidamnn\|Kune Waidmanna]]), Zagreb

Viktor Kovačić: razlika između inačica