Brno Kabužić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
Grof '''Brno Kaboga-Crijević''' ([[Talijanski jezik|tal.]] ''conte Bernardo Caboga-Cerva''; * [[6. veljače]] [[1785.]], [[Dubrovnik]]; † [[19. studenog]] [[1855.]], [[Beč]]) bio je plemić [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] i austrijski general.
 
Porijeklom iz stare dubrovačke plemićke obitelji [[Kaboga|Kaboga - Kabužić]], inžinjer, 1803. služi kao 'oberleutnant' (nadporučnik) (OF-1) u kartografskom odjelu, 1806. godine učvrstio je [[Trst]], 1809. obranio je [[Prijevoj Lueg]] u današnjoj [[Austrija|Austriji]], 1813. dodijeljen je vojsci [[Karlo XIV. Ivan|švedskog prijestolonasljednika]]. Nakon raznih diplomatskih poslanja: na [[Jonski otoci|Jonske otoke]], u [[Albanija|Albaniju]] i [[Crna Gora|Crnu Goru]], nakon revolucije 1820., pri okupaciji [[Napulj|Napulja]] 1821.-1827. s princom [[Hessen-Homburg]]a pri ruskom zapovjedništvu, 1831./'32. u zapovjedništvu [[Maršal|maršala]] [[Hans Karl Friedrich Anton von Diebitsch und Narden|Diebiča]] i [[Ivan Fjodorovič Paskevič|Paskeviča]], nakon toga radio je na utvrđivanju [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Češka (povijesna pokrajina)|Češke]] te kao zapovjednik minerske postrojbe. Između 1836.-1838. je na modenskom dvoru, gdje pomaže sinovima modenskog [[knez]]a, zatim je imenovan zapovjednikom modenskih utvrda. Godine 1838. postavljen je u kadrovsko zapovjedništo i imenovan [[General bojnik|genaral bojnikom]] ([[General|OF-7]]). Godine 1846. postaje 'Feldmarschall-Leutnant' (feldmaršal pukovnik) (OF-8), 1849. 'Generaldirektor' (glavni zapovjednik) i 1854. 'Feldzeugmeister' (glavni zapovjednik topništva) (OF-9).
 
== Zanimljivosti ==
Iako nije tečno govorio hrvatski, na svom radnom stolu je držao [[Ivan Gundulić|Gundulićeva]] [[Osman (Gundulić)|Osmana]]. Na upite svojih suvremenika o tome odgovarao je: '''Držim da u ovoj knjizi stoji najveća slava moga naroda i moje domovine.''' Po svojoj osobnoj želji, iako je umro u carskocarskom Beču, ukopan je u obiteljskoj kapelici sv. Bernarda na Batahovini, u neposrednoj blizini Dubrovnika[[Dubrovnik]]a, a srce mu je našlo mir u [[Dubrovačka katedrala|dubrovačkoj katedrali]] gdje i danas stoji [[epitaf]] na zidu nasuprot onomu u spomen na [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovićeva]]. Ivo Kaznačić na upit o tome odgovara: 'Pustite da jedna strana stolne crkve prikazuje Dubrovnik stari, a druga Dubrovnik sadašnji'.<ref>Tereza Buconić Gović, Dubrovačke povijesne minijature, 1. izd, vlastita naklada, Alfa 2, Dubrovnik, 1997., ISBN 886.2-32, str. 114.-115.</ref>
 
== Vidi još ==