Josip Frank: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
m izvor
Redak 3:
 
== Životopis ==
 
=== Obrazovanje i počeci karijere ===
Josip Frank rodio se [[16. travnja]] [[1844.]] u [[Osijek]]u. Završio je gimnaziju u rodnom gradu, a nakon mature [[1862]]. godine započeo je studij [[pravo|prava]] u [[Beč]]u. U Beču je [[1868.]] stekao i naslov doktora prava. Nakon završetka studija započinje svoj pripravnički staž u odvjetničkom uredu poznatog [[Austrija|austrijskog]] [[politika|političara]] [[Karl Lueger|Karla Luegera]]. Potom stažira na sudu u [[Budimpešta|Budimpešti]] i naposljetku, [[1872.]] otvara vlastiti odvjetnički ured u [[Zagreb]]u.
 
Već se tada uključuje u hrvatski [[politika|politički]] život. Isprva u svojim istupima pristaje uz hrvatskog bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]] te mu se pridružuje u napadima na [[Narodna stranka|Narodnu stranku]], a potom napada i narodnjačkog bana pučanina [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]] zbog njegova popuštanja [[Mađari]]ma i odnosa spram [[Srbi]]ma.
 
=== Politička karijera ===
Bio je pokretačem novina ''Agramer Presse'' [[1877.]], a kad su ih vlasti zabranile, jer su zastupale oporbeno gledište,<ref name="EDK">''Eugen Dido Kvaternik, Sjećanja i zapažanja 1925-1945, Prilozi za hrvatsku povijest.'', dr. [[Jere Jareb]], Starčević, Zagreb, 1995., ISBN 953-96369-0-6, str. 267.</ref> pokrenuo je ''Kroatische Post'' [[1878.]] godine. Nedugo zatim su vlasti zabranile i te novine. Posljednji sačuvan broj ''Kroatische Post'' nosi nadnevak [[17. travnja]] [[1979.]] godine.<ref name="EDK"/> Osim tih dvaju novina na njemačkome jeziku koje su izlazile u Zagrebu, izdavao je i novine ''[[Branik]]'', na hrvatskome jeziku.
 
Kao vrstan [[Ekonomija|financijski]] stručnjak već [[1879.]] u svojim novinskim člancima upozorava na financijsku i gospodarsku ovisnost Hrvatske o [[Ugarska|Ugarskoj]], koja je proizišla iz [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] iz [[1868]]. i njene revizije [[1873]]. O tome je izdao [[1880]]. brošuru ''Die Quote Kroatiens'', u kojoj je dokazivao da je Hrvatska previše opterećena. Svojim neumornim javnopolitičkim radom brzo stječe naklonost birača te je od [[1880.]] do [[1894.]] bio i zagrebački gradski zastupnik te se uvijek zalagao za napredak i boljitak glavnog grada Hrvatske. Već [[1884.]] postaje i zastupnik u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]], isprva Kotara [[Popovača]], a potom od [[1887.]] i Kotara [[Vojni Križ]]. Zbog svoje stručnosti bio je i redovitim članom saborskog financijskog, a potom i proračunskog odbora.
Line 30 ⟶ 29:
Ipak, njegova bezkompromisna politika u obrani hrvatskoga državnog prava nasuprot [[Jugoslavija|jugoslavenskoj]] i [[Velika Srbija|velikosrpskoj]] ideji pružanjem podrške kraljevskom dvoru dovela je do krize unutar stranke. Stoga stranačka struja, tzv. [[Starčevićeva stranka prava|milinovci]], predvođena Milom Starčevićem, napušta stranku [[1908.]] i osniva Starčevićevu stranku prava. No ni to nije pokolebalo Josipa Franka u njegovoj provedbi vlastitih političkih ideja. Nažalost, [[1909.]] je obolio i više nije imao utjecaja na stranačku politiku.
 
Za vrijeme [[aneksijska kriza|aneksijske krize]] kad je Austro-Ugarska pripojila BiH, pripremio je postrojavanje [[Hrvatska narodna legija|Hrvatske narodne legije]], vojne postrojbe koja se je trebala suprotstaviti pripremanim upadima vojnih i paravojnih postrojba iz Srbije ([[Vojska Kraljevine Srbije|srbijanske vojske]], [[četnici|četničkih]] i [[komiti|komitskih]] odreda <ref name="Hasanbegović">[[Zlatko Hasanbegović]]: ''Islam i muslimani u pravaškoj ideologiji: o pokušaju gradnje "pravaške" džamije u Zagrebu 1908.'', u zborniku radova Pravaška misao i politika, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6324-61-3, str. 93.</ref>, [[Narodna odbrana|Narodne odbrane]] i dr.
 
Stranka se nakon što se Frank razbolio [[1909.]] godine sve više približava krugu [[katoličanstvo|katoličkih]] intelektualaca okupljenih oko lista "[[Hrvatstvo]]", s kojima se krajem [[1910.]] ujedinila te promijenila ime u [[Kršćansko-socijalna stranka prava]]. Već krajem [[1911.]], dolazi do dogovora između Kršćansko-socijalne stranke prava i [[Starčevićeva stranka prava|Starčevićeve stranke prava]] oko ujedinjenja u [[Stranka prava|Stranku prava]]. Tako se stranka vratila svom starom imenu, a ujedinjenjem s milinovcima još više je ojačala. No Josip Frank ubrzo, [[17. prosinca]] [[1911]]., u Zagrebu umire. Josip Frank je u jednom burnom razdoblju hrvatske [[povijest]]i svojim neumornim političkim djelovanjem, ne štedeći svoje intelektualne, organizatorske i financijske mogućnosti, unatoč svim neprilikama, učvrstio i usmjerio pravaštvo u obrani hrvatskog državnog prava nasuprot svim mađarskim, velikosrpskim i jugoslavenskim presizanjima prema slobodi hrvatskog naroda.
 
== Frankovci ==
 
* Izraz [[Frankovci]] u hrvatskoj političkoj povijesti od kraja 19. stoljeća označava radikalne nacionaliste, neprijateljski raspoložene prema Srbima, nastao je prema prezimenu Josipa Franka.
 
Line 42 ⟶ 40:
 
{{GLAVNIRASPORED:Frank, Josip}}
 
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]