Razlika između inačica stranice »Jelena Čović«

Dodana 604 bajta ,  prije 9 godina
bez sažetka
'''Jelena Čović''' ([[Subotica]], [[13. srpnja]] [[1879.]] - [[12. listopada]] [[1951.]]) je bila poznata subotička akademska [[slikarstvo|slikarica]]. Bila je prvom akademski obrazovanom slikaricom među [[Hrvati u Vojvodini|Hrvatima]] sa sjevera [[Bačka|Bačke]] <ref name="Mikovi%C4%87Miković">[[Milovan Miković]]: Povratak izbrisanog slikara, Klasje naših ravni br.1-2/2003., str. 108<br>[[Blaško H. Vojnić]]: Hrvatska riječ, 15. svibnja 1953.</ref>. Najpoznatiji su njeni portreti.
 
Rodila se [[1879.]] od oca Grge Čovića, odvjetničkog pisara i majke Sibile rođ. Malagurski, u siromašnoj obitelji.
 
Unatoč teškoj imovinskoj situaciji u obitelji, još u mladosti odlučila se za slikarski poziv. [[1900.]] je otišla u [[Šopron]] učiti slikarstvo, u privatnu školu mađarskog akademskog slikara Gusztava Brandla Kesegija, Školu za primijenjenu umjetnost.<ref name="Merković">Radio Subotica na hrvatskom. Na današnji dan: 6. srpnja. Priredio: [[Lazar Merković]]</ref> Novčanu potporu za to školovanje je dobila od netkog od rodbine.
 
Jelena Čović se pokazala darovitom, tako da je kasnog6. proljećasrpnja iduće1901.<ref godinename="Merković"/> već imala svoju samostalnu izložbu [[crtež]]a i to u [[Subotica|Subotici]], u velikoj dvorani hotela Pešta (donedavno jednoj od prostorija Narodnog kazališta).<ref name="Merković"/> Izložila je crteže koje je mjesec dana prije izložila na promotivnoj izložbi škole.<ref name="Merković"/> Vidjeli su je brojni imućniji i utjecajni Subotičani, a i medijski odjek je bio vrlo povoljan, jer je dobila same pohvale. Sve je to rezultiralo da je grad Subotica, kojem je tada gradonačelnikom bio [[Lazar Mamužić]] izglasovao da joj se dade financijska potpora za daljnje školovanje.
 
Jelena Čović je potom nastavila školovanje u Šopronu, a poslije u [[Budimpešta|Budimpeštu]] i [[München]] u kojem je boravila od 1903.-1905., a u međuvremenu je imala još jednu samostalnu izložbu. To je razdoblje bilo vrhuncem njenog stvarateljskog, ali i životnog razdoblja. Nakon toga su njene životne prilike se pogoršavale. Novi sastav gradske uprave joj je odobrio daleko manje stipendije u odnosu na one koliko je Mamužićeva uprava učinila. Ipak pomoću nepoznatih ljubitelja umjetnosti je [[1904.]] Jelena Čović dobila prostor (vila) na [[Palić]]u gdje je mogla ostvariti svoju zamisao o ljetnjoj slikarskoj školi (gradska uprava to nije odobrila).
1909., u svojoj 30-oj godini je dokumentirano u knjizi da je Jelena Čović bila među najviđenijim osobama u Bačkoj, što je bila velika stvar s obzirom na to da je u to vrijeme vrlo malo žena bilo u tom statusu.
 
Kod Jelene Čović je slikanje počela učiti poznata subotička slikarica [[Angelina Mačković]] <ref name="Mikovi%C4%87Miković"> </ref>. Uvidjevši njen dar, Jelena Čović i njen otac su ju uputili studirati u Njemačku.
 
Početkom Prvog svjetskog rata se vraća u Suboticu u kojoj ostaje do kraja rata. Slab imovinski status ju je pratio sve vrijeme.
Ipak, nekoliko mjeseci prije njene smrti je doživjela još jednu skupnu izložbu odnosno njena su djela bila izložena zajedno sa ostalim subotičkim likovnim umjetnicima.
 
Umrla je [[1951.]]. Do smrti je bila jedina akademska slikarica u vojvođanskih Hrvata <ref name="Mikovi%C4%87Miković"> </ref>.
 
Njen veliki slikarski opus proučava se i danas.<ref name="Merković"/> Njime se bavi kustosica Likovnog odjela [[Gradski muzej u Subotici|Gradskog muzeja u Subotici]] [[Olga Kovačev Ninkov]].<ref name="Merković"/>
 
== Reference ==
2.816

uređivanja