Razlika između inačica stranice »Hrvatski biblijski prijevodi«

bez sažetka
Najstariji '''prijevodi dijelova Biblije na hrvatski jezik''' su lekcionari[[lekcionar]]i i evanđelistari[[evanđelistar]]i iz [[14. stoljeće|XIV. stoljeća]]. Pokušaji prijevoda cjelovite Biblije uslijedili su početkom XVI. stoljeća, a do prvih tiskanih cjelovitih prijevoda na hrvatski jezik dolazi tek u [[19. stoljeće|XIX. stoljeću]].
 
== Prijevodi lekcionara i evanđelistara ==
 
[[Datoteka:Lekcionar.jpg|desno|mini|Fra Bernardin Splićanin: Pistule i Evanyelya (Lekcionar), 12.III. ožujka 1495. Najstarija datirana tiskana latinična knjiga na hrvatskom narodnom jeziku, oblika splitske čakavštine]]
 
Najstariji je [["Korčulanski lekcionar"]], manji fragment iz XIV. st. pisan latinicom slijedi prvi tiskani [[Lekcionar Bernardina Splićanina]] (Venecija, [[1495.]]), te više drugih lekcionara u kasnijim stoljećima: "Novo istumacenye Pisctolaa i evangelyiih priko svega godiscta" [[Ivan Bandulavić|Ivana Bandulavića]] (Venecija, [[1613.]]), [[Lekcionar Nikše Ranjine]] (Dubrovnik, [[1508.]]), Lekcionar Bartola Kašića (Rim, [[1641]]), kajkavski lekcionari Antuna Vramca "Postila po nedelne dni" i "Postila pod godovne dni" (Varaždin, [[1586.]]), Sveti evangeliomi [[Nikola Krajačević|Nikole Krajačevića]] (Graz, [[1694.]]) i mnogi drugi do najnovijega hrvatskog lekcionara Red čitanja, I-VIII (Zagreb, 1969.-1975.).
 
== Protestantski prijevodi Biblije ==
 
U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. [[Stjepan Konzul Istranin]] i [[Anton Dalmatin]] preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563.; ćirilicom, Tübingen, 1563.). Stari zavjet u cjelini preveli su [[J. Juričić]] i [[J. Cvečić]], ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564.).
 
== Prijevodi ostali u rukopisu ==
 
[[Bartol Kašić]] preveo je cijelo Sveto pismo (na hrvatski štokavski-ijekavski jezik, latinicom, Dubrovnik, 1630.), ali ga nije objavio zbog protivljenja Kongregacije za širenje vjere (objavljen tek 2000. u Njemačkoj). [[Stjepan Rosa]] preveo je Evanđelistar i Novi Uvjet (Dubrovnik, 1751.), a objavljivanju se suprotstavio zadarski nadbiskup [[Matija Karaman]]. Među rukopisne prijevode ubraja se i prijevod s tumačenjima svećenika [[Mihovil Jurjetović Ivakić|Mihovila Jurjetovića Ivakića]] (1794.), Poljička Biblija (vjerojatno 1768.), cjeloviti prijevod Biblije [[Antun Sović|Antuna Sovića]] (Zagreb, 1929.-1932.), koji nije objavljen iz jezično-političkih razloga (znatno pomogao u kasnijem prevođenju Biblije izdavačke kuće Stvarnost).
 
[[Datoteka:Biblija-kasic.jpg]]
== Prijevodi cjelovite Biblije ==
 
Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac [[Matija Petar Katančić|Petar Katančić]], Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i [[Ivan Matija Škarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858.-1861.). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka Karadžića]] i [[Đuro Daničić|Đure Daničić]]a objavili su [[Bogoslav Šulek]] (Zagreb, 1877.) i [[Milan Rešetar]] (Zagreb, 1895.). [[Josip Stadler]] preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895.-1907.) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti [[Valentin Čebušnik]] , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913.). Potom slijede: [[Franjo Zagoda]], Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938.); [[Ivan Evanđelist Šarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); [[Ljudevit Rupčić]], Novi zavjet (Sarajevo, 1961.); [[Bonaventura Duda]], Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962.). Veliki prevodilački pothvat je [[Zagrebačka Biblija]] Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i [[Jure Kaštelan]]), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968.), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). Najnoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je [[Tomislav Dretar]] 1998. u Bruxellesu prevevši [[s:Sveto_pismo|s francuskog Ekumenski prijevod Biblije]].
 
== Prijevodi pojedinih dijelova Biblije ==
 
U novije doba dijelove Svetog pisma prevode: B. Duda i Jerko Fućak, Novi zavjet (Zagreb, 1973. i dalje); [[Tomislav Ladan]], dijelovi Novog zavjeta (Sarajevo 1985. i dalje); Silvije Grubišić, cijeli Stari zavjet pod naslovom "Hrvatska Biblija", I-VIII (Chicago, 1975.-1984.)
 
== Kajkavski prijevodi ==
 
== Gradišćanski prijevodi ==
Kratki prijevodi Biblije na [[gradišćanskohrvatski jezik|gradišćanskohrvatskom jeziku]] su bili već u [[18. stoljeće|18. stoljeću]] (''Horvaczko Evangyelye,'' [[1732.]]). [[1812.]] godine [[Matijaš Laáb]] preveo je cijeli Novi Zavjet ''(Novi Zakon).'' Rukopis je sada u [[Zagreb]]u. [[1952]]. godine su pripremili [[Martin Meršić]] i [[Ivan Jakšić]] gradišćanski Novi Zakon, kasnije i Psalme. [[Štefan Geošić]] [[klimpuh]]ski farnik radi prevesti Stari zavjet na gradišćanskohrvatskistandardni hrvatski Hrvata iz Gradišća.
 
== Vanjska poveznica ==