Putovanje nakraj noći: razlika između inačica

'''Putovanje nakraj noći''' (franc.: ''Voyage au bout de la nuit'') je roman [[Francuska književnost|francuskog]] književnika [[Louis -Ferdinand CelineCéline|Louisa-Ferdinanda CelineaCélinea]] iz [[1932]]. Djelo je polu-autobiografskogpoluautobiografskog karaktera, a opisuje doživljaje autorovog ''alter ega'', Ferdinanda Bardamua, dok pokušava preživjeti na bojišnici Prvog svjetskog rata, u afričkim kolonijama, američkom velegradu i siromašnom pariškom predgrađu.

Roman odiše krajnjim pesimizmom, nihilizmom, mizantropijom i tjeskobom; no mračne teme i nesreće glavnog anti-junakaantijunaka CelineCéline često opisuje kroz duhoviti cinizam. Inovativnim načinom izražavanja oponaša govorni jezik, uz često uplitanje [[žargon]]a i obilnu upotrebu vulgarizama.

Iako je to tek prvi CelineovCélineov roman, većina kritičara ga smatra i najuspješnijim. 1932. bio je ozbiljan kandidat za [[Prix Goncourt]] a glasovanje kojim je odbijen do danas je ostalo predmetom kontroverzi. Dobio je nagradu ''Renaudot''. Iako popularan u tridesetima, u poslijeratnom razdoblju je često zanemarivan zbog autorovih profašističkih i antisemitskih stavova. Na hrvatski je preveden 1972. i zasad je jedino prevedeno djelogodine.

Za vrijeme [[1. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], [[Pariz|pariški]] student [[Medicina|medicine]], '''Ferdinand Bardamu''', neplanirano biva uvučen u [[Francuska|francusku]] vojsku. On je [[Pacifizam|pacifist]] te kao takav uopće ne razumije smisao rata niti osjećaj domoljublja. Na bojišnici je dodatno ogorčen arogantnim ponašanjem časnika, suludim zadaćama i nepotrebnim ubijanjem; razmišlja o predaji neprijatelju ili bijegu. Tu prvi put susreće Léona Robinsona, vojnika sa sličnim idejama. S bojišnice odlazi nakon ranjavanja, kada je već i psihički slomljen. Vrijeme provodi po bolnicama i domovima za ranjenike, usput održavajući površnu vezu s mladom američkom bolničarkom koja ga ostavlja nakon što joj otkrije svoje mišljenje o ratu.

Uskoro Ferdinand dobiva mogućnost odlaska u [[Afrika|Afriku]]. Nakon gotovo pogibeljnog putovanja, dospijeva u [[Francuske kolonije|francuski]] [[Kongo]]. U nepodnošljivoj tropskoj atmosferi uvjerava se u bijedu domorodaca, bjelačku pohlepu te opću dekadenciju i okrutnost. Zapošljava se u jednoj trgovačkoj kompaniji i putuje dublje u unutrašnjost do svoje trgovačke postaje, gdje će zamijeniti neuspješnog prethodnika. Prethodnik je zapravo njegov stari poznanik Robinson, koji radno mjesto napušta zajedno s blagajnom. Sam i izoliran u džungli, Ferdinand zapravo ništa ne radi, a većinu vremena je u teškoj groznici. Zbog poslovnih problema odlučuje spaliti svoju trgovačku postaju i pobjeći. I dalje teško oboljelog, crni pomoćnici ga prenose do obližnjeg grada i prodaju španjolskom kapetanu. Kao veslač na galiji, putuje preko Atlantika u [[New York]] gdje bježi s broda u grad.

Američko društvo ga užasava svojom ravnodušnošću; očajava zbog samoće i siromaštva. Nakon nekog vremena besposličarenja u New Yorku, odlazi u [[Detroit]] gdje se zapošljava u [[Ford]]ovoj tvornici. Dehumanizirani način rada ga izluđuje, a utjehu pronalazi u ozbiljnoj ljubavnoj vezi s prostitutkom Molly. Opet susreće Robinsona i razočaran je jer ni ovaj nije uspio u Novom svijetu. Budući da ne želi ostati u Americi, ipak napušta Molly i vraća se nazad u [[Francuska|Francusku]].

U [[Pariz]]u dovršava studij medicine i otvara privatnu ordinaciju u siromašnom predgrađu. Živi u krajnjoj bijedi; neugodno mu je izvlačiti novac od pacijenata, a oni se time obilno koriste, usput ga ismijavajući. Opet susreće Robinsona kojemu je dosadila vlastita bijeda te se želi obogatiti plaćenim ubojstvom;, no plan mu se izjalovi i ostaje privremeno slijep. Kroz sudbine pacijenata i poznanika Ferdinand se potpuno uvjerava u ljudsku pokvarenost te gubi sve iluzije o životu. Nezadovoljan okolinom, odustaje od liječničke prakse i privremeno se kao statist pridružuje grupi plesača, da bi konačno pronašao bolji posao u umobolnici. Tu mu se pridružuje i Robinson kojemu se vratio vid, a u bijegu je od histerične zaručnice; u teškoj svađi, ona ga na kraju ubija. Ferdinand, već u kasnim tridesetima, svjestan besmislenosti vlastitog života – ''puta prema ništavilu'' – polako zapada u sve jaču apatiju i rezignaciju.

* Dok je pisao ''Putovanje nakraj noći'', CelineCéline je, po izjavama svoje tadašnje ljubavnice, bio u fazi teške [[Depresija|depresije]].

* Unatoč Celineovimautorovim profašističkim stavovima u [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]] je bio na listi zabranjenih knjiga.

* ''Bebert'' je ime CelineovogCélineovog mačka.