Glas Crnogorca: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m Poveznice, sitno |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Nikolapr.jpg|thumb|right|Naslovnica br. 56, ''La voix de Montenegro'']]
'''''Glas Crnogorca''''' [[crnogorski|crnogor.orig.]] '''''Глас Црногорца''''', [[tjednik]], prvi broj tiskan na [[Cetinje|Cetinju ]] [[21. travnja]] [[1873.]] po nalogu crnogorskog državnog vrhovništva nakon što je prethodni službeni list [[Crnogorac (list)|''Crnogorac'']] prestao izlaziti.
Prvi urednik je ''"Glasa Crnogorca"'' bio Simo Popović, [[Srbi]]n iz [[Vojvodina|Vojvodine]].
Tijekom crnogorskih oslobodilačkih ratova [[1876]].-[[1878]]. "Glas Crnogoraca" je tiskan i dva puta nedjeljno na ukupno četvero strana. Uobičajeno bi na naslovnici imao nepotpisani komentar koji je odražavao stavove crrnogorskoga vrhovništva. Rubrike su bile: ''Dopisi'', ''Domaće vijesti'', ''Neslužbeni dio'', ''Iz novina'' (press-cliping inozemnog tiska), ''Sedmični pregled'', ''Dvorske i diplomatske vijesti'', ''Listak'' (književni prilozi), itd.▼
▲Tijekom crnogorskih oslobodilačkih ratova [[1876]].-[[1878]]. ''"Glas Crnogoraca"'' je tiskan i dva puta nedjeljno na ukupno četvero strana. Uobičajeno bi na naslovnici imao nepotpisani komentar koji je odražavao stavove crrnogorskoga vrhovništva.
Glavni urednici su bili srpski pjesnik [[Laza Kostić]], te [[Crnogorci]] Živko Dragović, Lazar Tomanović, Aleksa Martinović, Slavo Ramadanović, Ivan Jovićević i drugi.▼
Rubrike su bile: ''Dopisi'', ''Domaće vijesti'', ''Neslužbeni dio'', ''Iz novina'' (press-cliping inozemnog tiska), ''Sedmični pregled'', ''Dvorske i diplomatske vijesti'', ''Listak'' (književni prilozi), itd.
Posljednji je broj na Cetinju tiskan listopada [[1915.]] godine, a "Glas Crnogorca" je ponovno počeo izlaziti [[22. lipnja]] [[1917.]] u Francuskoj kamo su crnogorski monarh i vlada [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gore]] bili izbjegli. Od prvog broja tiskanog u Francuskoj pa do 83. broja tiskanog [[1920.]] glavni je urednik bio Pero Bogdanović. Od 84. broja glavnim urednikom je bio Borislav Minić.▼
▲Glavni urednici su bili i srpski pjesnik [[Laza Kostić]], te [[Crnogorci]] Živko Dragović, [[Lazar Tomanović]], Aleksa Martinović, Slavo Ramadanović, Ivan Jovićević i drugi.
U Italiji je [[1922.]] tiskan posljednji 95. broj "Glasa Crnogorca" u inozemstvu. Od [[1873.]] do [[1922.]] je izašlo ukupno 2374 brojeva "Glasa Crnogorca".▼
▲Posljednji je broj na Cetinju tiskan listopada [[1915.]] godine, a ''"Glas Crnogorca"'' je ponovno počeo izlaziti [[22. lipnja]] [[1917.]] u [[Francuska|Francuskoj]] kamo su crnogorski [[monarh]] i
Pod naslovom "Glas Crnogorca" ( talijanski "La Voce del Montenegro") je izlazio list talijanskih okupacijskih vlasti od [[1941.]] do [[1943.]] na Cetinju.▼
Od prvog broja tiskanog u Francuskoj pa do 83. broja tiskanog [[1920.]] glavni je urednik bio Pero Bogdanović. Od 84. broja glavnim urednikom je bio Borislav Minić.
U [[Kraljevina Italija|Italiji]] je [[1922.]] tiskan posljednji 95. broj ''"Glasa Crnogorca"'' u inozemstvu.
▲
▲Pod naslovom ''"Glas Crnogorca"'' (
==Zanimljivost==
"Glas Crnogorca" u svojim je izdanjima od [[1919.]] do [[1922.]] citirao hrvatski tisak, listove
''“Glas Crnogorca”'' piše kako je "milo spomenuti i list '''Hrvatska Zajednica''', koji izlazi u Brasiliji i koji, ostajući vjeran tradicionalnom, pravom brastvu Crnogoraca i
List ''"Hrvat"'',
"Stanje u Crnoj Gori je najžalosnije i to većinom zbog toga, što su etički osjećaji ovog plemenitog naroda najteže povrijeđeni, što su današnji upravljači narodu nametnuti protivu njegove volje", navodi ''"Hrvat"''.
Zagrebački je ''"Obzor"'' objavljivao tekstove i o financijskoj pljački Crne Gore.
==Vanjske veze==
|