|
[[Datoteka:Mladen Lorkovic.JPG|mini|250px|Mladen Lorković]]
'''Mladen Lorković''' ([[Zagreb]], [[1. ožujka]] [[1909.]]. – [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglava]]?<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=-973298268 Proleksis enciklopedija: Lorković, Mladen], preuzeto 26. veljače 2012.</ref>, kraj travnja [[1945.]].), hrvatski političar u doba [[NDH]].
==Životopis==
Mladen Lorković rodio se u Zagrebu [[1909.]]. godine u obitelji političara i pravnika [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]]. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša [[Stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[Šestojanuarska diktatura|šestojanuarske diktature]] prijeti mu uhićenje, pa [[15. studenog|15. studenoga]] [[1929.]]. godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u [[Innsbruck]]u te u [[Berlin]]u gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]] i predstavnik [[ustaše|ustaškog pokreta]] za [[Njemačka|Njemačku]], a zatim i za sve europske zemlje osim [[Italija|Italije]]. Ustašku zakletvu položio je [[1934.]] godine. Nakon [[atentat]]a na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače [[1935.]] godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine [[1937]]. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u [[Mađarska|Mađarsku]].
Godine [[1939.]]. vraća se u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]]. Uz [[Mile Budak|Milu Budaka]] najistaknutiji [[povratnik]]. Suradnik je glasila ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]]'' i urednik ilegalnog glasila ''Hrvatska pošta''. Godine [[1940.]]. po odredbi vlasti [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] zatvoren u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavi]], a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj [[Travnik]]a. Godine [[1941.]]. bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje [[NDH]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave od [[30. ožujka]] [[1941.]] (potpisi prikupljani [[5. travnja]] [[1941.]]), kojom se zahtijeva njemačka pomoć u uspostavi samostalne hrvatske države. Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić|Pavelić]] ga, [[9. lipnja]] [[1941]]., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]].) Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji [[NDH]] (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu [[1941]].). Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa [[Četnici u NDH|četnicima]], koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu [[Galeazzo Ciano|Cianu]] [[26. siječnja]] [[1943.]]. godine.
U travnju [[1943.]]. godine umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta [[Ivo Kolak]] osuđen na smrt. [[28. travnja]]{{fact}}<!-- nije jasno 23. ili 28. --> [[1943]]. godine razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova. Imenovan je državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu sa njemačkim vojnim predstavnikom, generalom [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaiseom von Horstenauom]], koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu.
Tijekom ljeta i do kraja rujna [[1943.]]. godine kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi sa potpredsjednikom [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] [[August Košutić|Augustom Košutićem]], ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata. [[3. rujna]] [[1943.]] godine šalje pismo Paveliću u kojem ga poziva na izmjenu državne
[[1943.]] godine šalje pismo Paveliću u kojem ga poziva na izmjenu državne
politike u svrhu stabilizacije cjelokupnog stanja u NDH.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=84122 Nikica Barić: Nada Kisić Kolanović, Mladen Lorković - Ministar urotnik], Ocjene i prikazi, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No. 3 Rujan 1997., str. 346., preuzeto 26. veljače 2012.</ref>
Imenovan je za ministra unutarnjih poslova [[11. listopada]] [[1943.]]. godine.
==Urota Lorković-Vokić==
U svibnju [[1944]]. godine, zajedno sa [[Ante Vokić|Antom Vokićem]], ministrom oružanih snaga, održava tajni sastanak sa predstavnicima [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] [[August Košutić|Augustom Košutićem]] i [[Ivanko Farolfi|Ivankom Farolfijem]]. To je početak tzv. "[[Urota Lorković-Vokić|puča Lorković-Vokić]]". Razrađivani su planovi da se, korištenjem [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranstva]] kao regularne hrvatske vojske, [[NDH]] okrene protiv Njemačke i prijeđe na stranu [[Saveznici|Saveznika]].
Nije se radilo o pravom [[puč]]u, jer zavjerenici su o svojim planovima obavijestili [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji im je neko vrijeme pružao podršku. Međutim, [[21. kolovoza]] [[1944.]]. Pavelić je o djelatnosti ove grupe obavijestio generala [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kashea]], njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću [[30. kolovoza]] [[1944.]]., Pavelić razotkriva urotu i naređuje uhićenje njenih sudionika. Jedino je [[August Košutić]] uspio prebjeći na oslobođeni teritorij k [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanima]] (gdje će ga ovi ubrzo zatvoriti).
==Smrt==
| 