Antonín Dvořák: razlika između inačica

|datum_rođenjadatum_roǧenja=[[8. rujna]] [[1841]].

|mjesto_rođenjaměsto_roǧenja= [[Nelahozeves]], [[Češka]]

|mjesto_smrtiměsto_smrti= [[Prag]], [[Češka]]

|djeladěla=''Sveta Ludmilla'' <br> ''Koncertconcert za violončeloviolončello i orkestarorchestar u h-molu mollu'' <br> ''Requiem'' <br> ''Stabat Mater'' <br> ''VII.Symphonija simfonijan° 7'' <br> ''VIII.symphonija simfonijan° 8 "Engleska'' <br> ''IX.symphonija n° simfonija9 "Iz Novog svijeta'' <br> ''Rusalka'' <br> ''Slavenski plesovi'' <br> ''Te Deum'' <br> ''AmeričkiAmeričci gudački kvartetquarttet'' <br>

|utjecajutěcaj=

Antonín Dvořák rođenroǧen je 8. rujna 1841. godine sjevernosěverno od Praga u malenom mjestuměstu imenom Nelahozeves. Njegov otac František Dvořák ima dva zanimanja: on je istodobno i ugostitelj i mesar u Nelahozevesu. Malog Antonína Dvořáka vrlo rano uvode u svijetsvět glazbe te on ubrzo pokazuje istinsku nadarenost koja impresioniraimpressionira njegove prve učitelje. U rodnom gradu u osnovnoj školi uči svirati violinu, tada popularno glazbalo u području Bohemije, kod učitelja Josefa Spitza. Uskoro postaje član gradskog orkestraorchestra koji svake nedjeljenedělje prati bogoslužja u malenoj crkvi u Nelahozevesu. No František Dvořák opsjednutopsědnut je samo jednim: da njegov prvorođeniprvoroǧeni sin preuzme obiteljski posao mesara. Niti na jedan trenutak ne pomišlja na razvijanje nesumljivoga glazbenoga dara mladoga Antonína. Godine 1853. šalje svojega sina u susjednisusědni grad Zlonice da ondje uči njemački jezik, koji je u ono doba prijekoprěko potreban svakom trgovcu. I kad je Antonín Dvořák mudro i s tugom poslušao svojeg oca, sudbina je pokucala na njegova vrata.

Zapravo, njegov profesorprofessor njemačkog Anton Liehmann isto je tako stravstven glazbenik. PrimjetivšiPrimětivši glazbene sklonosti svojega učenika, predlaže mu da se pridruži njegovu amaterskom orkestruorchestru koji svakoga vikendakraja tědna svira na brojnim pučkim zabavama. Anton Liehmann i Antonín Dvořák isto tako redovito sviraju zajedno, učitelj njemačkog na orguljama, a učenik na violini. Nakon godine dana František Dvořák duboko je razočaran napretkom svojega sina u učenju njemačkog jezika. On, međutim, ništa ne zna o glazbenom buđenjubuǧenju Antonína Dvořáka. Stoga odlučuje poslati sina nešto dalje, u pogranični grad Česká Kamenice. Niti ondje providnost ne popušta ovoga mladićamladiča. Njegov novi profesorprofessor njemačkog iskusni je ljubitelj glazbe koji će primijetitiprimětiti darovitosti svojega učenika, doduše ne za jezike, nego za glazbu. Kad se 1856. godine, dakle u svojoj petnaestoj godini, Antonín Dvořák vratio se u rodni Nelahozeves, nije mogao odbiti pomagati svojem ocu u obiteljskoj mesnici.

TijekomTěkom dvije duge godine skladatelj guta svoj jad nikad ne prestajući sanjati o tome da živi samo sa glazbom. Redovito, u svoje slobodne dane, odlazi u Zlonice kod svojega nekadašnjega profesoraprofessora njemačkog Antona Liehmanna kako bi svirao violinu.

Taj profesorprofessor ikonoklasticonoklast uspjet ćeče, ne bez muke, uvjeritiuvěriti oca Antonína Dvořáka da pusti sina u Prag, kako bi ondje okušao srećusreču

Krajem 1857. godine Antonín Dvořák upisuje se u orguljašku školu u Pragu. SvjedodžbuSvědoǧbu stječestěče bez ikakvih teškoćateškoča. Godine 1859. počinje svirati kao violist u orkestruorchestru Karela Komzáka, koji od 1862. godine imao tri koncertaconcerta na tjedantědan u Prozatimnom divadlu (Narodnom kazalištu) u Pragu. Ovo je bila dvostruka prigoda za Antonína Dvořáka. Ne samo da se tako mogao upoznati sa sve širim repertoarom nego se ondje možda mogao odigrati i neki susret koji će biti odlučujući za njegovu budućnostbudučnost. Uistinu, 1866. godine dolazi u praško Narodno kazalište novi direktor: Bedřich Smetana. On će snažno utjecatiutěcati na opus Antonína Dvořáka.

Još u vrijemevrěme slavne herojske pobune češkoga puka protiv dominacijedominatije Habsburgovaca, što se odigrala u Pragu 1848. godine, skladatelj "Vltave" staje na čelo pobunjenika koji traže stvaranje i priznavanje češkoga nacionalnognationalnog identiteta. Njegovo 1. objavljeno djelodělo je opera "Kralj i njegova sluga" prema češkom libretulibrettu. U razdoblju od 1871. do 1873. pisao je Liedere, komornu glazbu i himnu "Nasljednici bijeleběle planine".

[[Datoteka:Nelahozeves, rodný dům Antonína Dvořáka (01).jpg|thumb|Dvořákova rodna kućakuča u Nelahozevesu]]

=== Prva zrela djeladěla ===

[[Datoteka:Antonín Dvořák 31.7.1870.jpg|150px|lijevolěvo|mini|Antonín Dvořák 31.7.1870.]]

1878. napisao je 8 slavenskih plesova, koji se smatraju vrhunskim djelomdělom (2 furianta, jugoslavenski ples, polka, 2 sousedske i 2 skocneskočne), a godinu dana kasnije je napisao poznati "Koncertconcert za violinu i orkestarorchestar u a-molu mollu". U ovim se djelimadělima može prepoznati skladateljeva zrelost.

[[Datoteka:Dvorak Londyn 1886.jpg|thumb|lijevolěvo|Dvořák sa suprugom AnomAnnom u Londonu]]

1884. je gostovao na više putovanja u Londonu, gdjegdě je izveo "Stabat Mater" (ili "Stala majka prepuna bola"). Kao naruđbenaruǧbe od Birminghama su nastali poznati oratoriji: "Duh mlade" i "Sveta Ludmilla" (1.prvi veliki oratorij na češkom). Uz to napisao je svoju prvu uspješnuuspěšnu simfonijusymphoniju: "VII.symphonija simfonijun° 7 u d-molu mollu op.70".

1886. se Dvořák vratio u Češku i napisao još 8 slavenskih plesova (odzemek, dumka, špacírka, kolo, sousedská i 2 mazurke, a 1. mazurka se smatra “simbolom“symbolom Dvořákove glazbe” ). Uz slavenske plesove skladao je i "MisuMissu u D- duru op.86".

Engleska mu je bila velika inspiracijainspiratija za svoju novu

"VIII.symphoniju simfonijun° 8 u G- duru", koju je nazvao "Engleskom", koju je skladao 1889. godine. 1890. sklada poznati "Requiem op.89", koji se smatra jednim od najboljih napisanih requiema uopćeuopče. 1891./1892. je skladao je 3 poznate koncertneconcertne uvertireouvertire: "U prirodi op.91", "Karneval op.92" i "Othello op.93".

=== Veličanstvena djeladěla američkogameričcog razdoblja ===

U rujnu 1892. dobio je mjestoměsto dirigenta u "National Conservatory of Music" u New Yorku. U Americi je napisao poznata djeladěla kao "IX.symphoniju simfonijun° 9 u e-molu mollu "Iz Novog

svijetasvěta op.95" (koja je njegova najpoznatija simfonijasymphonija), "AmeričkiAmeričci gudački kvartetquarttet u F- duru", "Te Deum" i "Koncertconcert za violončeloviolončello i orkestarorchestar u h-molu mollu", koje je njegovo posljednje "američkoameričco djelodělo".

1895. se vratio u Češku i napisao svoje posljednje gudačke kvartetequarttete, s kojima je završio svoje instrumentalno djelovanjedělovanje. Do svoje smrti skladao je samo opere. 1900. skladao je "Rusalku" koja je njegova najljepšanajlěpša opera (u njoj se nalazi i poznata "arija za mjesecměsec").

=== Armida: Posljednje djelodělo Antonína Dvořáka ===

1903. godine, a da to on nije znao, završio je skladanje svojeg posljednjeg djeladěla i posljednje opere: "Armide". TijekomTěkom praizvedbe je morao izaćiizači iz kazališta, jer mu je pozlilo. Bilo je utvrđenoutvrǧeno da je obolio na jetra. 1. svibnja je umro zbog potresa mozga. Mnogi ljudi su ga otpratili.

[[Datoteka:Dvořák's funeral026.jpg|220px|lijevolěvo|mini|Dvořákov pogreb]]

=== Najznačajnija djeladěla ===

MeđuMeǧu njegovim najznačajnijim djelimadělima spadaju 16 slavenskih plesova, "Stabat Mater", oratorij "Sveta Ludmilla", devet simfonijasymphonija (najznačajnije posljednje tri), "AmeričkiAmeričci gudački kvartetquarttet", "Requiem", "Koncertconcert za violončeloviolončello u h- molu" i opera "Rusalka".

Jedan od najbližih Dvořákovih kolegacolega skladatelja bio je Johannes Brahms. Dvořák je skladao svoje "Slavenske plesove" u isto vrijemevrěme kada je Brahms pisao svoje "MađarskeMaǧarske plesove". Dan danas se ta djeladěla uspoređujuusporeǧuju. Zanimljivo je i da je Brahms svoje plesove prvo skladao za klavirclavir, a Dvořák je posljednje "MađarskeMaǧarske plesove" obradio za orkestarorchestar.

{{RomantizamRomantisam}}