Inačica od 21. srpnja 2012. u 17:42 uredi Luka Krstulović (razgovor \| doprinosi) 5.415 edits + Poljsko-Litavska Unija ← Starija izmjena		Inačica od 24. srpnja 2012. u 00:37 uredi ukloni ovu izmjenu Luka Krstulović (razgovor \| doprinosi) 5.415 edits popravci, dopuna Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Paris Pantheon Outside.JPG\|300px\|mini\|Pariški Pantheon]] '''Arhitektura neoklasicizma''' (ili ~~arhitektura~~ ''klasicizma 1918. stoljeća'') označava pravac u [[Arhitektura\|arhitekturi]] koji je nastao sredinom [[18. stoljeće\|18. st]], kao dio [[Neoklasicizam\|neoklasicističkog pokreta]] u umjetnosti, a oslanja se na arhitekturu [[stara Grčka\|stare Grčke]] (koja je aktualnim arheološkim otkrićima stekla današnji značaj), [[Rimsko Carstvo\|Rimskog carstva]] ([[Vitruvije\|vitruvijanske]] struje) i ~~prethodni~~stariji klasicizam renesansnog pokreta u Italiji (ponajviše [[paladijanizam]]). Odlikuju ga redukcija detalja kao reakcija na pretjeranu ornamentaciju prethodnog [[Rokoko]] stila, grandioznost mjerila, simetrija, dramatično korištenje golemih stupovnih redova (često kroz punu visinu zgrade), prazne zidne plohe te vrlo čiste i [[Geometrija\|geometrijske]] forme građevine (kocka, kugla, prizma, valjak, piramida, stožac) kojima se naglašava povratak [[Klasicizam\|klasičnom]], apstraktnom ~~umu~~ ([[prosvjetiteljstvo\|~~prosvjetiteljstva~~prosvjetiteljskom]]) umu, koji teži [[Racionalizam\|racionalnom]], [[Matematika\|matematičkom]] poimanju zakona [[Svemir\|svemira]]. == Ishodište == Redak 9: Snažan utjecaj dolazi od francuskih arhitekata Étienne-Louis Boullée-a i Claude Nicolas Ledoux-a. Mnoge Boulléeove grafike prikazuju čistu geometriziranu arhitekturu koja oponaša vječnost svemira (''Newtonov kenotaf'' i ''Kraljevska biblioteka''), dok Ledoux uvodi pojam ''architecture parlante'' (arhitektura koja govori), smatrajući da bi građevina svojom pojavnošću odmah trebala promatraču izreći funkciju. Zbog svoje vizije idealnog grada Chauxa, Ledouxa se često navodi kao [[Utopija\|utopista]]. Romantični klasicizam povezuje pojačanu senzibilnost za ljepote prirode, slikovite kvalitete arhitekture i arheološka znanja u ''neogrčki stil'', kojeg podupiru suvremenici zaneseni grčkim temama ([[George Gordon Byron\|Byron]], [[Mary Shelley\|Shelley]], [[Friedrich Hölderlin\|Hölderlin]]). Odlike su precizna i maštovita uporaba detalja, skladne proporcije i izbjegavanje tvrdih kontrasata i efekata. Isprva se širi Engleskom (Robert Adam, John Nash) i Njemačkom (Schinkel, Klenze, Hansen), a potom prelazi na sjever u Finsku (Engel), te kasnije i Grčku. <ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=60740 Atlas arhitekture 2 - Povijest graditeljstva od romanike do sadašnjosti]; Werner Müller, Gunther Vogel (Golden marketing, Zagreb 2000.) - ''Neogrčki stil''</ref> == Regionalni razvoj == Line 28 ⟶ 30: Kent dekorira interijere Kensingtonske palače za Georgea II. u tri kontrastna stila, od kojih je soba s kupolom u novo-antičkom stilu - kasetirani strop, golemi [[Jonski red\|jonski]] pilastri, kipovi u nišama i niski reljefi. Njegovo ključno djelo je Holkham Hall (u [[Norfolk\|Norfolku]]), u suradnji sa naručiteljem - grofom od Leicestera i grofom Burlingtonom. Funkcija zgrade je hram za slike i skulpture koje grof od Leicestera dovodi iz Italije (inspiracija je Palladijeva neizgrađena Villa Mocenigo). Najimpresivniji dio interijera je kombinacija ulaza i stubišta koja ujedinjuje odlike starih rimskih [[bazilika]], Vitruvijeve dvorane egipatskog tipa, i Paladijeve kružne zavjese stupova u venecijanskom [[Il Redentore]]-u. [[Robert Adam]] u svojim pohodima Italijom i Dalmacijom (u mjerilu radi nacrte ruševina [[Dioklecijanova palača\|Dioklecijanove palače]]) proučava stambenu arhitekturu starog Rima, te povratkom u Englesku rekreira veličanstvena unutrašnja uređenja antičkih domova. Jedan od najznačajnijih projekata kojemu se Adam priključio u kasnijoj fazi, nakon ~~izmjene~~smjene brojnih arhitekata, je Kedleston Hall - kuća koja je u ~~Paladijevskoj~~paladijevskoj maniri ~~kvadrantom~~krilom kolonada povezana s četiri servisna paviljona. Ključna Adamova izmjena u vanjštini jest južno pročelje čiji glavni rizalit priziva oblik [[Konstantinov slavoluk\|Konstantinovog slavoluka]] - urbani monument smješten u ruralnu sredinu. <ref>[http://books.google.hr/books?id=39T1zElEBrQC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false A History of Western Architecture, 4th edition] David Watkin; Laurence King Publishing, 2005.</ref> U interijeru Adam uređuje veliku dvoranu (''great hall''), pravokutnog tlocrta flankiranu korintskim stupovima, okruženu nišama u kojima su kipovi, iz koje se prolazi u ''salon'' - prostoriju potpuno drugog karaktera, manje površine ali veće visine, nadsvođenu kupolom. Odnos prostorija Adam objašnjava kao referencu na ''atrij'' i ''vestibul'' [[Rimska vila\|rimske kuće]]. <ref>[http://books.google.hr/books/about/Culture_in_Eighteenth_Century_England.html?id=TmVK_LYCXqoC&redir_esc=y Culture in eighteenth-century England, a subject for taste] Jeremy Black, Hambledon and London, 2005.</ref> === Njemačka === Line 42 ⟶ 44: Berlinski Altes Museum za model uzima atensku [[stoa\|stou]]. Schinkel postavlja trijem od 18 kolosalnih stupova [[Jonski red\|jonskog reda]], koji je jedino otvoreno pročelje zgrade (reprezentativno, gleda prema glavnoj ulici). U osi stupova stoji 18 orlova od pješčenjaka, ispod kojih je natpis nalik brojnim natpisima antičkih zgrada. Čitava zgrada postavljena je na platformu kako bi se dodatno istaknula visina. U unutrašnjosti smještena je rotunda, s kupolom nalik onoj u rimskom [[Panteon u Rimu\|Panteonu]]. Uz to Schinkel projektira i ''Schauspielhaus'' (Koncertnu dvoranu) i ''Neue Wache'' (stražarnicu). [[Leo von Klenze]] promovira ''~~grčki~~novogrčki ~~preporod~~stil'' na jugu Njemačke, u [[Bavarija\|Bavariji]] - pod Ludvigom I. koji ima strast prema [[Helenizam\|helenizmu]]. Većina njegovih građevina je u [[München\|Münchenu]]: gliptoteka, pinakoteka, Ruhmeshalle (hala slavnih - monumentalna zgrada dorske kolonade s dva bočna krila), münchenski Propileji. U [[Sankt Peterburg\|Sankt-Peterburškom]] [[Ermitaž\|Ermitažu]] projektira interijere prizemlja, brojne dvorane u novom grčkom stilu. Njegovo najznačajnije djelo je Walhalla - memorijalni hram iznad [[Dunav\|Dunava]], u blizini [[Regensburg\|Regensburga]], koji vanjskim oblikom oponaša atenski [[Partenon\|Partenon]]. Memorijalni hram je trebao podsjetiti sve [[Nijemci\|Nijemce]] na njihovo zajedničko porijeklo, odavajući počast velikanima njemačke povijesti. Walhalla je postavljena na golem postament na vrhu brijega, s izlomljenim pristupnim stepeništima. === Poljsko-Litavska Unija === [[Datoteka:Vilnius Cathedral Facade.jpg\|mini\|250px\|[[Katedrala u Vilniusu]], rekonstrukcija Laurynasa Gucevičiusa]] [[Poljsko-Litavska Unija]]~~, danas već zaboravljena povijesna država,~~ uz svoju kulturno-političku naprednost preuzela je i neoklasicistički pokret u arhitekturi. Središta pokreta su [[Varšava]], sjedište posljednjeg kralja Stanislava Augusta Poniatowskog, te [[Vilnius]], čije je sveučilište bilo važan centar neoklasicističke arhitekture u Europi, pod profesorima Marcinom Knackfusom, Laurynasom Gucevičiusom i Karolom Podczaszyńskijem. Prvi stupanj razvoja bio je ''Stanislavski stil'', koji je u potpunosti zakočen nakon čega stupa period ''Klasicizma [[Kongresna Poljska\|Kongresne Poljske]]''. Paladijanski utjecaj predstavljaju Szymon Bogumił Zug (koji slijedi radikalni klasicizam u Francuskoj), te Piotr Aigner - autor pročelja crkve sv. Ane u Varšavi, te crkve sv. Aleksandra. Popularan paladijanski element je palača sa stupovnim trijemom. Najslavnije građevine prvog perioda su [[Kraljevski dvorac u Varšavi]] (kojeg rekonstruiraju Dominik Merlini i Jan Christian Kamsetzer), Łazienki palača (ili ''Palača na Vodi''), te palače Królikarnia i Jabłonna. Jan Chrystian Kamsetzer podiže ''Amfiteatar'' u parku kraljevske palače i brojne druge palače. U drugom periodu Kongresne Poljske grade se palača ''Koniecpolski'', crkva sv. Aleksandra, a ponovno je izgrađen dvorac Łańcut. Ovdje je Antoni Corrazzi vodeća figura - stvara niz javnih zgrada, trgova i palača. U prvoj polovici stoljeća grade se i brojne gradske vijećnice. == Izvori ==

Arhitektura neoklasicizma: razlika između inačica