Stilihon: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: thumb|250px|upright|[[Diptih od bjelokosti. Prikazuje Stilihona (desno) i njegovu suprugu Serenu i sina Euherija. Oko 395. (katedrala u Monzi )]] '''Flav...
 
Ejnal (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 4:
'''Flavije Stilihon''' ('''Flavius Stilicho, Stilico''') (oko [[359.]]–[[408.]]) bio je visokopozicionirani general (''[[magister militum]]'') koji je neko vrijeme bio najmoćnijim čovjekom u [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnom Rimskom Carstvu]]. <ref>Stephen Mitchell. A History of the Later Roman Empire AD 284–641. (Singapore: Blackwell Publishing, 2007) 89.</ref> Bio je polubarbarskog podrijetla. Bio je polovicom [[Vandal]], sin Vandala i Rimljanke. Bio je oženjen za nećakinju cara [[Teodozije I.|Teodozija I.]].
 
Germanska plemena koja su tih vremena bila naseljena oko rimskog [[limesLimes (utvrđena rimska granica)|limesa]]a nastojala su prijeći na drugu stranu i stupiti u službu Carstva, a ne ga osvojiti ili pretvoriti u novo carstvo. Do 4. st. već su mnogi [[Germani]] bili naseljeni na području Carstva te su uglavnom vršili vojničke ili poljoprivredne poslove. Uskoro je priljev germanskog življa bivao sve veći, a samim time su i dobivali značajnije funkcije. Tako su neki postali najznačajniji rimski vojskovođe kasne antike, među njima i Stilihon.
 
Situaciju je naglo promijenila iznenadna navala [[Huni|Huna]]. Taj je narod bio, nakon rata u [[Kina|Kini]], istisnut iz podjele plijena. Zbog svog nomadskog karaktera okreću se na zapad, sakupljajući vojsku poput kotrljajuće grude snijega. Oko 375. godine prolaze [[Vrata Europe]] i napadaju [[Ostrogoti|Ostrogote]]. [[Ostrogoti]], zatečeni i preplašeni izgledom nomadskih stočara, doživljavaju pravu katastrofu - većina ih je bila porobljena, a fragmenti odbačeni na istok do [[Panonija|Panonije]]. Uplašeni [[Vizigoti]] povlače se južno do [[Dunav|dunavskog]] limesa i od rimskog cara zahtjevaju prelaz na teritorij Carstva. Car [[Valens]] im je to i odobrio 376. godine. Broj [[Vizigoti|Vizigota]] se procjenjuje na 50000 ljudi. Već sljedeće godine Vizigoti se bune: tražili su bolje zemljište od brdovita tla na kojem su bili naseljeni. Vjerojatno su bili i maltretirani od rimskih vojnika i sakupljača poreza. U velikoj bitci sa pobunjenicima 378. godine kod [[Hadrianopolis|Hadrianopolisa]] pogiba sam car [[Valens]]. Njegov nasljednik [[Teodozije]] 382. godine [[Vizigoti|Vizigotima]] dopušta da se nasele u [[Mezija|Meziju]]. Nakon što je izgledalo da su se kratkotrajno primirili, pljačkaju [[Atika (pokrajina)|Atiku]] i [[Peloponez]].