Vladimir Gerić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dodana nova kategorija
m Ispravak wikipoveznice
Redak 4:
Vladimir Gerić studirao je [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslavenske]] [[Književnost|književnosti]], [[Ruski jezik|ruski]] i [[Francuski jezik|francuski]] jezik na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] te režiju na [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademiji dramske umjetnosti]] u Zagrebu. Kao redatelj i [[Branko Gavella|Gavellin]] učenik, protivnik je konceptualnoga teatra, uvjeren da „režija i kazalište proizlaze iz govora glumca”.{{fusg|1}}
 
Još kao student bio je jedan od utemeljitelja Maloga dramskog studija na [[Trešnjevka|Trešnjevci]]. Godine 1957. dolazi u [[Varaždin]], gdje u Narodnom kazalištu »August Cesarec« (današnje [[Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu|Hrvatsko narodno kazalište]]) isprva radi kao slikar kulisa, zatim scenograf te kasnije i kao redatelj. U varaždinskom kazalištu režirao je [[Luigi Pirandello|Pirandellovu]] [[Drama|dramu]] ''Čovjek, životinja i krijepost'', [[Anton Pavlovič Čehov|Čehovljeva]] ''[[Ujak Vanja|Ujaka Vanju]]'', [[Albert Camus|Camusov]] ''[[Nesporazum]]'' te [[Molière|Molièreove]] drame ''[[George Dandin]]'', ''[[Škola za žene]]'' i ''[[Tartuffe]]''. Od 1962. do 1964. djelovao je kao redatelj na Radio Zagrebu te kasnije, od 1965. do 1968. godine, i kao dramaturg. Od 1970. do 1974. i 1980. predavao je glumu i scenski govor studentima zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Od 1973. do 1978. bio je angažiran u [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|zagrebačkom HNK]], gdje su zapažene bile njegove režije [[Farsa|farse]] ''Slamnati talijanski šešir'' [[Eugène Labiche|Eugènea Labichea]] te drama ''[[U agoniji]]'' i ''[[Gospoda Glembajevi]]'' [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] i ''Interregnum 1608'' [[Krešo Novosel|Kreše Novosela]].
 
Iznimna redateljska postignuća ostvario je u zagrebačkom [[Teatar &TD|Teatru &TD]] režirajući često vrlo nekonvencionalno, gotovo na granici eksperimenta: 1967. režirao je drame ''Brdo'' i ''Galilejevo uzašašće'' te dvije godine kasnije i povijesnu farsu ''Dioklecijanova palača'' [[Antun Šoljan|Antuna Šoljana]]. 1970. režirao je dramu ''Kaspar'' [[Peter Handke|Petera Handkea]] u kojoj je naslovnu ulogu briljantno interpretirao [[Ivica Vidović]]. Iste su godine na Festivalu malih i eksperimentalnih scena (MESS) u [[Sarajevo|Sarajevu]] obojica nagrađeni ''Zlatnim vijencem'': Gerić za najbolju režiju, a Vidović za najbolju mušku ulogu. Tu predstavu mnogi kazališni znalci i danas smatraju jednom od najavangardnijih u povijesti hrvatskoga kazališta. Redateljske uspjehe u Teatru &TD Vladimir Gerić je nastavio 1971. s ''Pričom o vojniku'' [[Igor Stravinski|Igora Stravinskog]], 1972. s dramom ''Woyzeck'' [[Georg Büchner|Georga Büchnera]] i 1974. s jednočinkama ''Tarampesta'' i ''Mototor'' Antuna Šoljana. Osim u Teatru &TD, Gerić je režirao i u drugim zagrebačkim kazalištima: Satiričkom kazalištu »Jazavac« (danas »Kerempuh«), [[Gradsko dramsko kazalište Gavella|Gradskom dramskom kazalištu »Gavella«]] te u Teatru u gostima. Djelovao je u kazalištima u [[Osijek]]u, [[Rijeka|Rijeci]], [[Split]]u, [[Dubrovnik]]u, [[Subotica|Subotici]], [[Zenica|Zenici]], [[Mostar]]u i [[Maribor]]u.