Cipar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 212.121.219.1, vraćeno na zadnju inačicu suradnika MerlIwBot
Redak 54:
Cipar je bio pod [[bizant]]skom upravom do [[1191.]] kad ga je zauzeo engleski kralj [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikard Lavljeg Srca]] na putu u [[križarski ratovi|križarski rat]]. On ga je prodao [[templari]]ma, koji su ga pak prodali francuskom grofu Guyu od [[Lusignan]]a. [[1489.]] su otok zauzeli [[Mlečani]] (nakon abdikacije Katarine Cornaro, udovice Lusignanskog kralja Jamesa II). Cipar je bio centar mletačke trgovine na Istoku. [[1571.]] su ga zauzeli Turci. [[Berlinski kongres|Berlinskim kongresom]] [[1878.]] je došao pod britansku upravu (Osmansko carstvo ga je ustupilo Britancima u zamjenu za pomoć u rusko-turskom ratu). [[1914.]] ga je Velika Britanija formalno anektirala.
 
TokomTijekom britanske uprave jača nacionalna svijest ciparskih Grka te se javljaju želje za pripajanjem Cipra [[Grčka|Grčkoj]]. Politika s takvim ciljem se naziva [[enosis]]. Osnovana je organizacija [[EOKA]] (nacionalna organizacija ciparskih boraca) koja je pokrenula terorističku kampanju protiv britanske uprave.
 
[[1960.]] je Cipar stekao nezavisnost. Prvi predsjednik je bio [[Makarios III.]], arhiepiskop ciparske pravoslavne crkve. On je nastojao smiriti napetosti između ciparskih Grka (koji žele enosis) i Turaka (koji su protiv) te se protivi ujedinjenju s Grčkom. To se nije svidjelo nacionalistima iz EOKA te su [[1970.]] izveli državni udar. Novi predsjednik je postao vođa EOKA [[Georgios Grivas]] koji podržava enosis. [[1974.]] je Grivas umro, te se vratio Makarios. Njega je ubrzo svrgnuo Nikos Sampson. Turci su se prestrašili mogućeg ujedinjenja s Grčkom, te je Turska 1974. izvršila invaziju na sjever otoka. Sampson je napustio mjesto predsjednika, te ga je naslijedio [[Glafkos Clerides]]. Do kraja godine se je ponovo vratio Makarios.