Staklo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Povijest staklarstva
Redak 48:
 
Iskorištenu staklenu ambalažu valja skupljati jer je pogodna za recikliranje. Može se u potpunosti reciklirati i koristiti kao isključiva sirovina za proizvodnju novih predmeta od stakla i time se smanjuje onečišćenje [[zrak|zraka]] u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje [[voda|vode]] za 50%.
 
== Povijest staklarstva ==
 
=== Stari vijek ===
 
U starom vijeku od 15. do 2. stoljeća prije Krista prvo u [[Drevni Egipat|Egiptu]] i [[Drevna Mezopotamija|Mezopotamiji]] kasnije u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] za proizvodnju staklenih predmeta koristile su se tehnike nanošenja stakla oko pješčane jezgre (proizvodile su se malene posude) i lijevanja u kalupe i prešanja staklene sirovine (proizvodio se nakit ili ukrasi na zgradama). Predmeti od stakla izrađivali su se mukotrpno i bili su dostupni samo najbogatijima. Tehnika prešanja svoju široku primjenu nalašla je u kasnoantičkoj izradi prozorskih stakala, a vrhunac tehnike je bilo mozaičko staklo za ukrašavanje prozora.
Izum lule za puhanje stakla (duga željezna šipka kojoj se jedan kraj zagrijavao do žarenja i potom umakao u žitku staklenu masu u staklarskoj peći) dva stoljeća prije Krista omogućio je tehnološki napredak, masovniju i jeftiniju proizvodnju. Staklo se puhalo slobodno (što je omogućavalo stvaranje velikog broja različitih i unikatnih oblika) i u kalup (što je omogućavalo stvaranje reljefnih ukrasa i žigova). U doba cara [[August]]a gradile su se brojne radionice i staklo je postalo dostupno svim slojevima društva. Koristilo se u domaćinstvu: šalice, plitice, tanjuri, zdjelice, boce, vrčevi, čaše raznih oblika i veličina. Usporedno s razvojem tehnike izrade stakla razvile su se i tehnike slikanja [[emajl]]om, [[graviranje|graviranja]], [[brušenje|brušenja]], aplicirane dekoracije i reljefne aplikacije te dekoracije s uleknućima i granuliranjem.
Propašću Rimskog Carstva propale su i staklarske radionice. U bivšim rimskim kolonijama [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] i [[Germanija|Germaniji]] staklo se proizvodilo i dalje, ali mu je kvaliteta bila skromna.
 
Staklarske radionice na prostoru Hrvatske arheološki su dokumentirane u antičkoj [[Siscia|Sisciji]] i [[Salona|Saloni]]. U Sisciji je otkrivena je staklača (sirovina za izradu stakla) i staklarska peć a u Saloni su poznata i imena staklara. Pretpostavlja da su postojale (obilje antičkih staklenih izrađevina raznih tipova i oblika) staklarske radionice u Iaderu ([[Zadar|Zadru]]), Aneoni ([[Nin]]u) i Asseriji ([[Podgrađe (Benkovac)|Podgrađu kod Benkovca]]). Na brodu potonulom kod [[Mljet]]a pronađena je staklena sirovina. <ref>Muzej antičkog stakla, Zadar</ref>
 
=== Srednji vijek ===
 
U srednjem vijeku cijenjene su bile samostanske radionice širom Europe u kojima se izrađivalo šareno staklo za crkvene prozore i staklo koje imitira drago kamenje za ukrašavanje zlatarskih proizvoda. Padom [[Istanbul|Carigrada]] 1204. bizantski proizvođači stakla našli su azil u [[Venecija|Veneciji]], do tada skromnom središtu europskog staklarstva. Uveli su monopol u proizvodnji luksuznog stakla koji se sve do danas štiti strogim zakonima.
 
=== Novi vijek ===
 
Od 14. stoljeća počelo se izrađivati i obično prozorsko staklo. Oko 1600. središte staklarske proizvodnje preselilo se u [[Prag]] gdje se obnovila i dalje i razvijala tehnika dvostrukog stakla. Pojavili su se masivni [[barok]]ni oblici i potisnuli sve dotadašnje. Proizvodnja potpuno prozirnog stakla (bez mjehurića i vlakanaca) omogućila je izradu [[leća (optika)|leća]] i izume [[mikroskop]]a i [[teleskop]]a.
Proizvodnja i primjena stakla naglo je porasla potkraj 18. stoljeća kada je pronađen jeftin postupak za dobivanje važne sirovine ([[natrijev karbonat|natrijeva karbonata]]).
 
Friedrich Siemens, 1867. na svjetskoj izložbi u [[Pariz]]u dobio zlatnu medalju za svoju staklarsku peć. Michael Joseph Owens je 1903. izumio prvi automatski stroj za puhanje stakla (proizvodio je 9 boca u minuti). Zahvaljujući Owensovu izumu, počele su se graditi automatizirane staklane.
U Hrvatskoj je prva poznata manufaktura stakla radila 1728–1735. nedaleko od Crnoga Luga u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]], a 1764. osnovana je staklana u Sušici kraj Ravne Gore. U 18. i 19. stoljeću radile su staklane u Mrzloj Vodici u Gorskom kotaru, u Zvečevu, Ivanovu Polju kraj [[Daruvar]]a, [[Hum na Sutli|Humu na Sutli]] i dr.
 
== Izvori ==