Razlika između inačica stranice »Tordinci«

Obrisano 16 bajtova ,  prije 8 godina
{{Wikipedizirati}}
{{izvor}}
U sačuvanim [[povijest|povijesnim]] ispravama spominjuTordinci sesespominju Tordinci prvi put godine [[1269]]. tada su žitelji toga sela bili “jobagiones” tj. [[kralj]]evi udvornici. Oni su naime svake godine morali jedan dio svojega prihoda pošiljatislati u [[Budim]] za kraljev dvor. [[Crkva]] je u Tordincima postojala već godine 1305.godine Da je to [[selo]] bilo oveće razabiremo iz količine crkvenog poreza, što ga je godine 1333., 1334. i 1335. u Tordincima ubrao [[papa|papin]] legat. On je u svojem iskazu spominje, da je tada u Tordincima bio župnik Toma.
 
Tijekom [[14. stoljeće|14]]. i [[15. stoljeće|15. stoljeća]] pripada veći dio tordinačkoga zemljišta velikaškoj obitelji Osl, koja je inače posjedovala znatna imanja u zapadnoj [[Ugarska|Ugarskoj]]. Obitelj Osl provela je godine 1359. diobu svojih imanja. Iz ove isprave doznajemo imena nekih njihovih kmetova u Tordincima. Kako ovi kmetovi nose hrvatska narodna imena, smijemo zaključiti, da su Tordinčani godine 1359. bili čisti [[Hrvati]], premda njihovo selo nosi madžarski korijen "Tord", koji je možda nastao od hrvatskog imena “Tvrd". Nadalje doznajemo iz spomenute isprave da je u Tordincima bila Župna crkva sv. Petra i Pavla. Ona je stajala na trgu, koji se nalazio na raspućuraskrižju dviju ulica.
 
Drugi put su članovi obitelji Osl proveli diobu svojih imanja godine 1422. Isprava o toj diobi dokazuje, da su tada na području Tordinaca postojale potpune 44 sesije tj. kmetska selišta. Osim [[kmet]]ova stanovahu godine 1422. u Tordincima također neki plemićki službenici, koji su posjedovali oko 15 sesija zemlje.
 
Kada su [[Tursko Carstvo|Turci]] godine 1520. zauzeli Vukovar, došlo je pod njihovu vlast i selo Tordinci. Kako je u Tordincima sredinom 16. stoljeća nestalo župnika, počeli su ondje kalvinski propovjednici nagovarati seljake, da ostave katoličku crkvu. Turci nisu takvu agitaciju ometali, jer su i onako mrzili rimskoga papu, koji europske vladare nagovara na rat protiv Turske. Tako je kalvinima zaista uspjelo prevesti Tordinčane u svoju [[vjera|vjeru]]. U Tordincima je dapače osnovana kalvinska župa, koja je postala središtem kalvinizma na području donjega toka rijeke Vuke. Prvim je župnikom u Tordincima postao neki franjevac, koji je otpao od katoličke vjere. Kalvinstvo su prigrlili svi [[Mađari]] u okolici Tordinaca, ali također i brojni Hrvati u [[Vukovar]]u i u sus.jednim mjestima: Antinu, Bogdanovcima, Ceriću, Marincima, Negoslacima, Nuštru, Petrovcima i u Vinkovcima. Na tom je području moglo početkom [[17. stoljeće|17. stoljeća]] biti oko 200 kuća s 1.500 žitelja.
 
Nastojanjem [[katoličanstvo|katoličkoga]] svećenika Šimuna Matkovića vratilo se do godine [[1612]]. u katoličku crkvu nekoliko obitelji u Tordincima, a još više u okolnim mjestima. Turci su iz Vukovara i susjednih mjesta bili prvi put protjerani godine [[1687]]. kada je u Tordincima bilo oko 60 kuća. Turci se vratiše natrag godine 1690., ali su već naredne godine 1691. bili ponovno otjerani. Za tih borbi nisu Tordinčani toliko stradali koliko katolički žitelji obližnjih sela. Čim su pak Turci konačno napustili Slavoniju počeli su mnogi kalvini u okolici Vukovara, Osijeka i Valpova prelaziti u katoličku crkvu. Dok su Mađari i nadalje ostali kalvini, svi su Hrvati napustili [[kalvinizam]] osim jednoga dijela Tordinčana. Tako je nestalo kalvinskih župa u hrvatskim selima po [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Srijem]]u. Nije se mogla održati niti kalvinska župa u Tordincima. Kalvini toga sela spadahu pod mađarsku župu u Korođu, te su istom1868. godine 1868. obnovili posebnu svoju župu u Tordincima. Naprotiv su katoličkiKatolički žitelji Tordinaca svake su godine bivali sve brojniji. Oni su isprviceisprva spadali pod franjevačku župu u Vukovaru; ali su već godine 1737. osnovali posebnu katoličku župu u Tordincima, gdje su godine 1738. sagradili i župnu crkvu [[Trojstvo|presv. Trojstva]]. Području katoličke župe u Tordincima pridijeljeno je i susjedno selo Antin. Partronat tordinačke župe pripada vukovarskom vlastelinstvu.
 
U Tordincima se nalazi i [[masovna grobnica]] iz Domovinskog rata. Nalazi se ispred crkve Presvetog Trojstva. U njoj je 13 godina poslije pokolja ekshumirano 208 žrtava [[masovna grobnica u Tordincima|srpske agresije]].<ref>[http://www.tordinci.hr/upload/paragraf62/tak1_web.pdf TAK, glasilo općine Tordinaca br.1/2007.] Masovna grobnica ispred tordinačke crkve/ Križni put od Tordinaca do Ćelija<br>Velikosrbi su ubijene Tordinčane zakopali u nekoliko masovnih grobnica od kojih je najveća u središtu Tordinaca koju će kasnije pobunjeni Srbi izmjestiti izvan mjesta, a Vladin ured za nestale otkriti i ekshumirati 2004. godine.</ref> (vidi [[popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu]]).
 
<!-- /NEENCIKLOPEDIJSKI STIL
I Tordinci su dali ogroman obol u Domovinskome ratu. Vidjevši sudbinu Antina napustili su mjesto u prvi mah strahujući da će jednako tako nebranjeni u potpunom okružju srpskih sela punih "uveženih" četnika i jugosrpske armade doživjeti sudbinu Antina, tj. biti doslovno pregaženi. No tada pod okriljem noći hrabra i odvažna grupa pripadnika HOS-a uglavnom sačinjena od branitelja iz Antina ulazi u Tordince prije no što je neprijateljska vojska shvatila da je selo prazno i nebranjeno, ponovno zauzima položaje i uspjeva u svojem naumu tj. sačuvati Tordince do dolaska pojačanja iz Vinkovaca. Dolaskom pojačanja iz Vinkovaca na čelu sa zapovjednikom Josipom ŠarićŠarićem - Šantom Tordici ponovno utvrđuju obranu i na neko vrijeme spašavaju mjesto od okupacije. U selo se tih dana polako vraćaju vojno sposobni mještani, no moramo napomenuti da su obranu sela uz "Šantine dećkedečke" u prvo vrijeme mahom činili mještani susjednog Antina i grupa HOS-a. Antinjani su vjerovali da će na taj način pomoći u skorom oslobađanju i povratku svojega mjesta Antina. No 25. listopada "911991.g kreće iznimno snažan napad srpskih snaga iz 3-4 smjera. Smjera Antinske Mlake, Ludvinaca, Pačetina i tenkovsko topnički napad iz smjera Ostrova. Branitelji su pružili silan otpor unatoćunatoč ograničenoj tehnici za takovu borbu, i broju ljudi uspoređujući sa silom koja ih je tada napala. No usprkos svemu Tordinci i tako bez dolaska ikakove pomoći uspjevaju braniti selo do popodnevnih tj. večernjih sati kada neprijatelj uspijeva u potpunosti zavladati Tordincima.Ogroman broj neprijateljskih žrtava izazvaćeizazvati će kasnije njihov bijes da će osim velikog broja poginulih branitelja u samoj borbi činiti poslije strašna zvjerstva i na preživjelim ljudima. I ponovno mahom stradavaju ljudi iz Antina koji su branili selo, a još više civili koji su ostali živjeti u Antinu u svojim kućama vjerujući naivno da im se neće ništa dogoditi, jer nikomu ništa našaonažao nisu učinili, osim što su Hrvati. Dokaz za sve to je masovna grobnica pored katoličke crkve u centru Tordinaca, gdje su poginule pokapali zajedno sa stokom, te još nekoliko masovnih grobišta u njivama nadomak Tordinaca i Antina.
Tordinci su se poslije mirne reintegracije počeli postupno obnavljati i sada su uglavom sanirali posljedice rata, misleći naravno na ona materijalna uništenja: crkve, školu, zgradu općine, ambulantu, obiteljske kuće itd.
 
-->
Anonimni suradnik